Bilo je to proljeće 2014 godine, valjda. Totalno izgubljen u vremenu i prostoru pratim šta se dešava u mom virtualnom svijetu. U gornjem desnom uglu mog ekrana brojevi pokazuju 2029 godinu. Pretpostavljam da je vani lijepo, svi vole proljeće, zar ne? Ljudi su pili kafu, šetali, družili se, sve dok "PUCAJ J***m TI MATER" nije zagrmilo mojom ulicom. "E jebi ga, otvoren mi prozor, valjda nema niko *pogledam*, kako ste komšije... ma ja utakmica neka... evo ni ja ne znam otkud utakmica u 8 ujutro." Jebite se, kontam u sebi, pogledam opet u ekran, primio sam gol u 89'. Neću razbit miš, ovo mi je treći u mjesec dana, ma neću ništa razbit, nemam para. Moj FC Truro drugu godinu zaredom gubi u finalu lige prvaka. Oba puta od smrdljivog PSG-a. Oba puta 0:1. "Jebo te, pa ja sam jučer igrao ono prošlo finale. Ja nisam normalan..." *click-click-click* Quit game. Odoh spavat'. Od tog dana, pa sve do prije par dana, zaboravio sam da FM postoji. I onda sam se sjetio, jebi ga...


Po dolasku u klub, situacija je alarmantna. Para - nema. Što se tiče kadra, imamo 4 fudbalera, 3 narkomana, 2 polu-invalida, a ostali imaju dvije noge, znaju pravila fudbala(Igrat ne znaju), nije loše. Izdurat' čemo nekako. Jednog od ova tri narkomana sam posl'o na liječenje. Frajer mislio da sam drot kad sam uš'o u svlačionicu, počeli ga tripovi pucat.
Očekivanja su "realna", sredina tabele. S obzirom da je i ostatak lige loš, ako nije i gori od nas, ja sam kao predvidio da čemo za dvije sezone izboriti promociju. I zajeb'o sam se, poslije čete vidjeti i zašto.
Zbog oskudnog igračkog kadra, morali smo nekoga i dovesti. Pa smo doveli jedan, dva, tri, četiri igrača. Prvi se pokazao kao odličan, drugi solidan, treći loš da lošiji ne može bit', a četvrti je u prvoj utakmici izašao sa nogom u ruci, vratio se tek negdje pred kraj sezone.
TAKTIKA
S obzirom na nenormalnu ligu, ni taktika ne može biti normalna. Da bi igrači ganjali loptu, a ne ona njih, morao sam da izmislim novu fudbalsku filozofiju. Ta filozofija se zasniva na dvije kombinovane "mini filozofije". Prva je "Drž', ne daj, pucaj, haj ponovo", a druga je "Probaj, ne sam, ganjaj ga sad, jebi ga". Igrači su dobro prihvatili taj sistem igre, pa je na terenu to i ličilo na nešto.
TAKTIKA
Vanarama Conference North
Ja fakat ne znam ko ovo može nazvat fudbalom, ovo je hrvanje u blatu, zgvoš na travi, japanski mokušicu, pa tek onda fudbal. Tereni su katastrofalni, navijača nema, samo članovi porodice su tu, eventualno po neki "navijač" kojem garant neko plati da dođe, da se ne brukaju.
Prva utakmica, nekog smo nakantali. Druga utakmica...treća utakmica... nakon nekoliko kola smo prvi. Neeemoj zajebavat', čuj prvi. Polusezona - prvi. Ja ne mogu da vjerujem, kličem od euforije. I onda, standardno, u jednoj utakmici se povrijede jedina 4 igrača koja su i u školi bila redovna na fizičkom. Šta sad? Ništa, igraj, jebi ga. I igrali smo, loše. Sreća pa su ostali igrali gore nego mi, pa smo pali samo na drugo mjesto. U međuvremenu su se oporavila ova četvorica, pa smo opet bili prvi. Par kola pred kraj sezone smo u bod išli sa drugoplasiranom ekipom. Oni su pali, mi nismo. Dakle, mi smo završili prvi. Kako? Ne znaaam, nekako, na guzove, malo sreće i to je to.
TABELA
UTAKMICE
FA Cup
Slavni engleski kup, najbolji od svih kupova, veliko nam je zadovoljstvo bili igrati, i ispasti u trećem kolu kvalifikacija, od ekipe koja se ne takmiči nigdje - BRUKA. U prvom kolu nismo igrali, mi kao jaki za to, niđe veze. Drugo kolo kvalifikacija, jedva prošli neke levate. U drugom kolu nam došli ti amateri i rašalovali nas na komade. Jes' bilo "samo" 1:0 za njih, a trebalo je biti barem 4:0, minimalno. Tri dana nisam izlazio iz kuće od sramote

FA Trophy Cup
Za razliku od FA Cupa, ovo je kup koji igraju ekipe poput nas - levati, kao i oni što trebaju još graha pojest da bi dobili epitet levata, ovako su teški levati. Prvo kolo kvalifikacija ne igramo jer sam prejaki. Dakle prošli smo. Drugo kolo također, opet smo prošli. Stigli smo u treće kolo kvalifikacija a nismo se ni oznojili. Pa su nas zguzili oni teški levati što su krenuli iz prvog kola. Šta smo onda mi?

Dakle, u kupovima se nismo proslavili, tačnije, obrukali smo se. Ligu smo zakucali, što je najbitnije. Navijači polako počinju da tetoviraju moje ime po rukama, nogama, guzovima, i sl. Vlasnik me voli, ženu mu još nisam upozn'o. Od silnih igrača, dvojicu vrijedi istači.
PRVI DRUGI
Ugovor su produžila samo 4 igrača, ostali ili ne žele, ili mi ne pada na pamet da im produžujem ugovor. Valja mi pravit' ekipu za sljedeću sezonu. Do sljedećeg čitanja, živi bili 100 godina.



