Ovaj tekst je napisao Toma Zdravković po njenoj životnoj priči. Inače, oni su bili veoma bliski, a ovo je napisao u jutro kada je trebao na turneju da krene. Onako, mamuran, nikakav napisao je ovu pjesmu na bloku za račune koji je uzeo od konobara. Poklonio je Silvani koja je postala velika zvijezda zahvaljujući upravo ovoj pjesmi.Toma je otišao poslije u Ameriku, i tamo je primio vjest da je poginula. Rekao je : ''Bolje da je nije snimala,bolje bi bilo da nije postala popularna,a ostala živa"
Iako se njegove pesme svrstavaju u folk muziku, one neodoljivo podsećaju na šansone. Toma nije imao naročito tehnički kvalitetan glas, ali je bio karakterističan, ne tako snažan i moćan, ali pre svega umilan, podsećajući na Šarla Aznavura (Charles Aznavour).
U većini njegovih pesama, violina daje melanholičnu atmosferu. Uglavnom je testove za pesme sam pisao, i skoro uvek su one autobiografske. Reč je o kafanskim, ljubavnim pesmama, sa savršenom muzikom i savršenim tonom njegovog umirujućeg glasa, u kojima se uglavnom govori o neuzvraćenim ljubavima i patnjama.
Njegovu veličinu prezentuju i komentari sa poznatog sajta youtube, gde je zaista veoma teško pronaći negativan komentar, a evo nekih koje oslikavaju njegovu veličinu:
Moje poštovanje čoveku , koji nije zgazio mrava , a život ga kaznio tugom !
Legenda jedna i jedina!!! Pa ovo je pesma za sva vremena!!!!!!!!
Mrzim "narodnjake" ali ovo je vrh vrhova. svaka cast coveku. peva iz dna duse sa puno emocija. respekt!!!!
sramota je uopce spominjat grand s tomom zdravkovicem, on je vise od glazbe, on je nesto posebno, ova muzika lijeci rak!
Uz njegove pjesme se umire!!!
Tokom godina, svojim specifičnim i glasom i načinom komponovanja napravio jedan pravac u muzici koji je vrlo prepoznatljiv i koji se sviđa mnogima.
Iza sebe je ostavio mnoštvo pesama koje su i dan danas veliki hitovi. Neke od najpoznatijih su Da l’ je moguće, Danka, Dotak’o sam dno života, Kafana je moja istina, Prokleta nedelja i mnoge druge.
Pojavljuje se u ulozi pevača u dva filma (Balkan Ekspres 1983 i Bolje od bekstva 1993) i dve TV serije (Doktorka na selu 1982 i Bolji život 1987)).
Bio je boem u pravom smislu te reči i mnogi ga nazivaju prvim boemom srpske narodne muzike. Četiri puta se ženio. I kao što je i sam opisao u svojoj pesmi Kafana je moja istina, može se naslutiti razlog uništenih brakova.
Iako je alkohol bio najveći neprijatelj njegovog zdravlja, do poslednjeg dana je pio. Dugo se mučio sa rakom prostate, ali se nije pridržavao saveta lekara.
Tomin veliki prijatelj Kemal Monteno je napisao pesmu o njemu, koju je Toma snimio: Pesme moje.
jednog dana kada odem ja,
ostaviću pesme svoje,
da ih staro društvo zapeva.
Pesme moje, pesme moje,
ni za šta me ne krivite,
ostanite s drugovima,
vi za mene živite.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=qqDYmSaOpC8[/youtube]
U svojoj prebogatoj muzičkoj karijeri izdao je 11 albuma, a to su:
О мајко, мајко (1971)
Никад нећу да те заборавим (1976)
Уморан сам од живота (1979)
Чекај ме (1981)
Проклета недеља (1982)
Два смо света различита (1983)
Дотак'о сам дно живота (1984)
Е мој брате (1986)
Да ли је могуће (1987)
Ево ме опет (1988)
Кафана је моја судбина (1990)
I dan danas njegove pesme su popularne, njegovo ime se sa poštovanjem izgovara.
Njegova poslednja supruga Gordana, koja živi u Kanadi, bez uspeha pokušava da autorskim pravima zaštiti pesme svoga pokojnog supruga.
Njegov rođeni brat Novica Zdravković je takođe pevač narodne muzike.
Po meni je on jedan jedini i neponovljivi. Čovek koji zaslužuje da ga se nikada ne zaboravi.
Svi često govorimo kako se novokomponovane pjesme slušaju, mjesec-dva i zaboravljaju se, evo kao što možemo da slušamo i sada njegove pjesme se slušaju, a prvi album koji je izdao je bio 1971. godine, 40 godina nije malo.
Morao sam jednostavno da otvorim posebnu temu za ovog čovjeka, od vas očekujem da napišete šta mislite o njemu, postavite vašu omiljenu pjesmu, onu koja vas rastuži do suza itd.