12.09.2015 Loznica
Nekako smo stigli da odgledamo utakmicu, posluzili nas vozovi, stop, bilo piva na pretek i sve je bilo idealno. Zavrsava utakmica, smorenih 0:0, nestaje pivo i treba da se podje kuci. Ne bi bilo nikakvih problema da nije bila subota, ili nedelja, ne secam se vise ni sam. Da stvar bude jos gora krece kisa, hladno, nigde zive duse. Igraci videli da nemamo gde i ponude nam prevoz koji sa zadovoljstvom prihvatamo. Taman da udjemo u klupski bus Paja sekretar ne dozvoljava. Nastaje frka, napusavanje, vredjanju. Nekako se spustila loptra i neko od igraca zove brata Miska, prave dogovor i dozvoljavaju nam da udjemo u bus. Nekako smo se iskulirali, tada sam Paji zapretio da ako jednog dana budem nesto u klubu, on leti naglavacke. Legija na pola puta donosi pivo na nase opste odusevljenje, igrao 90 minuta, cimao se za nas i jos nam doneo pivo, bilo mi je puno srce. Stizemo kuci u stanju raspadanja, ali Paju nisam zaboravio.
Leto 2016
Vracamo se u Super ligu, svi srecni svi zadovoljni. Ocekivanja za sledecu sezonu rastu, naravno rasprodaje se tim, dovode igraci sa po 35 godina i nastavlja se ista prica. Na iznenadjenje mnogih igrali smo super, bili u vrhu, jurili ka evropi. Smene trenera u toku sezone, opet nista novo. U poslednjih par kola u plej ofu ispustamo evropu, menjamo trenera i ajmo Jovo nanovo.
Leto 2017
U klubu krece ludilo, nema trenera, neki od glavnih igraca odlaze, neki ostaju, dolazi par novajlija ali u principu sve je po starom. Pre pocetka sezone spremali smo neku koreografiju pred utakmicu i naletimo na Miska. Krenula neka prica kako igraci nisu zadovoljni, kako nema trenera i kako sleduje mozda jos jedan povratak u drugu ligu. Ja se iz sprdnje ponudio da vodim ekipu, i napomenem obecanje koje sam dao Paji. Misko ni pet ni 6, "Da znas da cu da te pustim da vodis ekipu na pripremama, zivota mi mog.", ja pocinjem da se smejem i mislim covek se sprda. Posle par dana zvoni mobilni, nepoznat broj, javljam se i imam sta da cujem. Poziv da dodjem na prijateljsku i da vodim ekipu. Kad se tad nisam slogirao nikad necu. Utakmica protiv Bosnjana, klub iz lokalnog sela, lagano razbijanje i stize ugovor. Jebo te, ponuda da vodim klub iz svog grada i da sutiram Paju u dupe. Prihvatam i krece jedna nova epizoda za meni najdrazi klub.
Dugo nisam pisao, ali evo me opet. Ocekujte nastavak uskoro.