Wet Dream
Послато: 05 Нов 2016, 14:30
Nikad mi nije palo na pamet da cu pisati bilo sta na ovoj temi, ali eto, morao sam da podelim sa vama sta mi se desilo sinoc.
Resila juce moja devojka da proba da kuva pasulj. I kuva se on tako, ja gladan, ali se cuvam jer kuvano nisam jeo od kako sam majku ostavio kuci, sve mislim jagnje bih ispekao do sad, ali cutim jer nisam znao da u kuci uopste imamo kasike, a kamoli da sam jeo nesto iz njih.
Kad je napokon negde kasno uvece sve bilo spremno, mada se vise nije ni moglo nazvati vecerom, blize je dorucku bilo, sednem ja za sto i najedem se kao brav.
A kod mene se desavaju cudne stvari kada jedem puno, kada jedem kasno i kada jedem pasulj, a pogotovo kad spojim sva tri. U tim situacijama nocu obicno sanjam svakakve gluposti... I tako se ja punog stomaka spremio za spavanje, sav u iscekivanju sta cu pametno sanjati nocas, sve mi nekako igra u stomaku. Pogasio sve i legao.
I sanjam...
Sedim ja na kaucu u gacama i gledam na TV-u sva ova sranja, dobrog premijera nam gadjaju iz zolje koju je neko zaboravio na zadnjem sedistu, kao da ne zna da svako danas zna da obije auto, Informer najprodavanije novine, Vulin nije jos hospitalizovan, ma ludilo neko opste. I mislim se sta cu ja sad, i padne mi na pamet da spakujem pinkle i emigriram. Sednem na bajs i pravac Engleska.
Dodjem tamo, uhvati me onaj socijalni radnik sto je zaduzen za emigrante i pocne da ispituje. Te sta ces ti ovde, te jesi terorista, te jel znas ti kakav je proces ovde za dobijanje vize... Politicki progon? Iz Srbije? Nemoj da zajebavas.
Nadjem ja stream, pustim mu Pink, jutarnji program. Pogleda on, vidim sazalio se covek.
- Jebi ga, bar si belac. A nisi nesto ni mrsav. Uklopices se valjda... Sta znas da radis?
- Pa ono, u Srbiji sam Medicinski Tehnicar po struci, radim u Klinickom Centru.
- Ma kakvi, ne priznaje se diploma ovde. Znas li kakav zanat?
- Jok.
- Nista, kosices travu na obliznjem terenu.
Pljunem u dlan, rukovasmo se, te se ja stvarno sutra u 8 pojavih na svom novom poslu. Gledam teren, kvalitet FK Trgovacki Sremska Mitrovica, propratne prostorije otprilike slicnog kvaliteta. Sednem ja na onaj autic, krenem da kosim. Ne znam bas u krugove, ali linije rasturam. Kad odjednom iz te neke raspad kucice ispadaju dva lika u odelu, jedan urla na drugog:
- Ma pun mi je ... vise i ovog kluba i svega. Klub osnovan pre 150 godina, nismo se pomerili iz seste lige. Pa dokle vise? Imamo posetu od 200 navijaca, sve sami rodjaci i prijatelji fudbalera. Nikad u visi rang necemo uci. Trenere menjam kao carape, dokle vise?! Jebes mi sve dodje mi da zaposlim ovog maloumnika sto kosi travu ovde. Vidi kakav je! Sa njim bar da mi ne bude krivo kad propadnemo opet dole! Ti, dodji 'vamo!
Gledam, cini mi se na mene pokazuje...
- Ti, ti, odrpanko, dodji. Jesi gledao nekad fudbal na TV-u?
- Pa nisam bas, ali sam cuo da su pre davali na RTS-u.
- Dovoljno je to. Hoces da budes menadzer?
Ja gledam levo, gledam desno, prdnem jednom u snu, mada kontam da je to bilo mozda i na javi, smrdi na pasulj, vidim osetio i on, ali se pravi lud. Ja sta cu, slozim poker face, opet pljunem u dlan i dobio sam novi posao.
Dodjem kuci, zovem onog socijalnog radnika.
- Je li, kako se zove onaj klub gde si me poslao da šišam travu?

Resila juce moja devojka da proba da kuva pasulj. I kuva se on tako, ja gladan, ali se cuvam jer kuvano nisam jeo od kako sam majku ostavio kuci, sve mislim jagnje bih ispekao do sad, ali cutim jer nisam znao da u kuci uopste imamo kasike, a kamoli da sam jeo nesto iz njih.
Kad je napokon negde kasno uvece sve bilo spremno, mada se vise nije ni moglo nazvati vecerom, blize je dorucku bilo, sednem ja za sto i najedem se kao brav.
A kod mene se desavaju cudne stvari kada jedem puno, kada jedem kasno i kada jedem pasulj, a pogotovo kad spojim sva tri. U tim situacijama nocu obicno sanjam svakakve gluposti... I tako se ja punog stomaka spremio za spavanje, sav u iscekivanju sta cu pametno sanjati nocas, sve mi nekako igra u stomaku. Pogasio sve i legao.
I sanjam...
Sedim ja na kaucu u gacama i gledam na TV-u sva ova sranja, dobrog premijera nam gadjaju iz zolje koju je neko zaboravio na zadnjem sedistu, kao da ne zna da svako danas zna da obije auto, Informer najprodavanije novine, Vulin nije jos hospitalizovan, ma ludilo neko opste. I mislim se sta cu ja sad, i padne mi na pamet da spakujem pinkle i emigriram. Sednem na bajs i pravac Engleska.
Dodjem tamo, uhvati me onaj socijalni radnik sto je zaduzen za emigrante i pocne da ispituje. Te sta ces ti ovde, te jesi terorista, te jel znas ti kakav je proces ovde za dobijanje vize... Politicki progon? Iz Srbije? Nemoj da zajebavas.
Nadjem ja stream, pustim mu Pink, jutarnji program. Pogleda on, vidim sazalio se covek.
- Jebi ga, bar si belac. A nisi nesto ni mrsav. Uklopices se valjda... Sta znas da radis?
- Pa ono, u Srbiji sam Medicinski Tehnicar po struci, radim u Klinickom Centru.
- Ma kakvi, ne priznaje se diploma ovde. Znas li kakav zanat?
- Jok.
- Nista, kosices travu na obliznjem terenu.
Pljunem u dlan, rukovasmo se, te se ja stvarno sutra u 8 pojavih na svom novom poslu. Gledam teren, kvalitet FK Trgovacki Sremska Mitrovica, propratne prostorije otprilike slicnog kvaliteta. Sednem ja na onaj autic, krenem da kosim. Ne znam bas u krugove, ali linije rasturam. Kad odjednom iz te neke raspad kucice ispadaju dva lika u odelu, jedan urla na drugog:
- Ma pun mi je ... vise i ovog kluba i svega. Klub osnovan pre 150 godina, nismo se pomerili iz seste lige. Pa dokle vise? Imamo posetu od 200 navijaca, sve sami rodjaci i prijatelji fudbalera. Nikad u visi rang necemo uci. Trenere menjam kao carape, dokle vise?! Jebes mi sve dodje mi da zaposlim ovog maloumnika sto kosi travu ovde. Vidi kakav je! Sa njim bar da mi ne bude krivo kad propadnemo opet dole! Ti, dodji 'vamo!
Gledam, cini mi se na mene pokazuje...
- Ti, ti, odrpanko, dodji. Jesi gledao nekad fudbal na TV-u?
- Pa nisam bas, ali sam cuo da su pre davali na RTS-u.
- Dovoljno je to. Hoces da budes menadzer?
Ja gledam levo, gledam desno, prdnem jednom u snu, mada kontam da je to bilo mozda i na javi, smrdi na pasulj, vidim osetio i on, ali se pravi lud. Ja sta cu, slozim poker face, opet pljunem u dlan i dobio sam novi posao.
Dodjem kuci, zovem onog socijalnog radnika.
- Je li, kako se zove onaj klub gde si me poslao da šišam travu?




