Rekoh vam da ću na polusezoni pisati, lagao sam jer sam kuja pogana. Elem, odigrao sam i ovu sezonu. Trajala je malo duže no ostale, ali je ishod bio znatno bolji no prošle, pa se ne bi žalio još 5 dana da je trajala.
Najavio sam da ću sigurno biti u gornjem delu tabele, i tako je krenulo, bilo je sjajno do jednog trenutka.
Nakon ovih mečeva ja uspevam da se nadjem na prvom mestu. Bod ispred drugoplasiranog, ali na prvom. Međutim, ove pičkice iz portsmauta mi povrede Džordana Džounsa na 3 meseca i nakon toga nikako se nije moglo igrati dobro.
Dva meseca je meni trebalo da se ponovo sastavim. Menjali su se svi mogući igrači po postavi, ali niko nije mogao da nadoknadi gubitak Džordana. Međutim, kada je konačno došao Januar, kao da je nešto puklo u Šejnu i Dela Verdeu i sami su poneli ekipu na svojim plećima nazad do mesta koje vodi u plejof.
E, onda je došao Februar, J***m ti majku i februaru i svemu. Tačno nek su prokleti Rimljani i njihovi nazivi meseca krv im krvavu J***m.
Nakon toga se srećom vraćamo u kakvu takvu formu, opet su plesali Džordan Džouns i Dela Verde i doveli nas do našeg najvećeg uspega u istoriji kluba, do 5. mesta u Ligi 2. Nakon tog uspeha, sledile su 2 utakmice, 2 utakmice od kojih nikad važnija fudbalska utakmica u istoriji mog menadžerisanja nije igrana. Pitanje je bilo da li će se nastaviti moje igranje FM-a, ili se ono prekida do daljnjeg. Nakom prve utakmice je više delovalo kao da će se ovo drugo dogoditi. Niko me na ovom sejvu nije igrački ovoliko ponizio kao Ekseter u tom prvom meču. Da se Din Henderson nije našao na golu, pitanje je koliko bi bilo na kraju i da li bi mi uspeli da stignemo taj rezultat. 3-1 za Ekseter. Međutim, desilo se to što se desilo i uspeli smo da zalutamo nekako u finale plejofa.
A u finalu moj dobro poznati neprijatelj, ne zna se ko koga više voli da napuni, ja njih ili oni mene, mada deluje kao da su oni ti koji se više pale na punjenje mene. Svaki put kad igraju sa mnom, to im odluči sledećih 5 kola. U prvoj polusezoni su pobedili 5 mečeva nakon što su mene dobili 4-1, a u drugoj izgubili 4 nakon što su izbuli 4-2.
Ipak, zahvalan sam što su mi oni bili protivnici u finalu, moglo je biti gore i mogao se tu naću Stivenedž sa kojim ima 0-6 gol razliku u ovoj sezoni.
51 hiljada ljudi na Vembliju, više nego što je ikad posmatralo jedan meč Havanta. Tu se istorja piše. Treći put smo ovde, za sada imamo solidan skor 1-0-1, ako danas pobedimo, idemo na pozitivan skor na Vembliju.
Nisam hteo mnogo da jedem govna o ovom finalu, kapiram da ste ukapirali da sam dobio, nisam ovoliko reči napisao od onog pismenog o ,,Na Drini ćuprija'' u srednjoj.
Elem, tako smo mi opet u rangu više. 4 godine na klupi, 3 ranga više, nije loš učinak.
To je bitno vezano za mene i klub, a ima nešto važnije od oba, učinak igrača u prethodnoj sezoni.
Lajl najveći brat, sam me uveo u viši rang, verovatno jedan od retkih koji će produživati svoj ugovor u predstojećoj sezoni.
Džoksi isto brat sabio život.
Igrao je sjajno, sve 3 pozicije, dc-a, dr-a i st-a. Mnogo lud lik.
Nije moglo proći bez njega. Mnogo je bio dobar ove godine.
Toliko od mene, javljam se psle roka.