Mi smo Rad!
Послато: 19 Авг 2014, 23:45
Pozrav svim forumašima i nadam se da ćete uživati u mojim menadžerskim avanturama.
Dakle, krenuo sam kao nezaposlen učitavši sledeće lige. Nisam se nešto lomio da konkurišem po inostranstvu, a i mrka kapa da bih dobio šljaku tamo, već sam lepo čekao da nekom od domaćih nazovi trenera smrkne, ne bi li meni svanulo. Nakon završene prve polusezone ukazalo se slobodno mesto šefa struke FK Rad. Aleksandar Janković je popio pedalu zbog slabih rezultata i tu sam uleteo ja. Pokazalo se - pravi potez (u tom momentu, a i u mnogo kasnijih momenata, do zla boga tvdoglave i blago retardirane) uprave kluba.
Znači, Rad. Klub prema kome lično ne gajim nikakve posebne emocije, sem što mi je mi je stadion relativno blizu, pa s vremena na vreme prošetam klince do banjičke šume ili ih odvedem na bazen. Klub koji se ne može podičiti nekim basnoslovnim sportskim rezultatima (mada, kad se setim one utakmice sa Olimpijakosom pred raspad SFRJ, UEFA Kup, montažne tribine na Banjici...proguglajte malo), a u poslednjih 25 godina svakako čuveniji po svojim navijačima, ali i po odličnoj omladinskoj školi, što me je posebno obradovalo. Mnoštvo poznatih igrača poniklo je na Banjici, ili barem u nekom periodu nosilo plavo beli dres, pomenimo samo Drulovića, Jorgačevića, Miroslava "Znači" Đukića ili Mikija Stevića.
Rad svoje utakmice kao domaćin igra na velelepnom poluraspadnutom stadionu Kralj Petar I koji je poznat i po tome što ima 1 (i slovima: jednu) tribinu.
Došavši u klub, potpisao sam ugovor na godinu dana, sa molbom da ih izvadim iz govana, jer su bili u donjem delu tabele, loše vođeni i bez nade. Stanje je bilo haotično, pa sam prvo pohitao da sredim igrački kadar, što je bilo vrlo zajebano s obzirom da je prelazni rok već bio gotov, a finansije u penisu. Ali, izgleda da Arapima nije bio gotov, pa smo uspeli da napravimo neku lovu. Jebi ga, bolela me je duša što prodajem talentovanu decu, ali neko je morao da padne za slobodu ne bi li klub stao na noge. Oslobodili smo i budžet za plate pustivši nekoliko balvana niz vodu, a ujedno osiguravši potpise par kul igrača.
I da ne kenjam kvake, prva sezona završila se ovako čime sam, naravno, imao da budem zadovoljan, kako ja, tako i uprava kluba, imajući u vidu zatečeno stanje (sranje?) prilikom preuzimanja posla.
Toliko za večeras, nastavak sledi koliko sutra.
Kritike su poželjne, kao i sugestije.
Dakle, krenuo sam kao nezaposlen učitavši sledeće lige. Nisam se nešto lomio da konkurišem po inostranstvu, a i mrka kapa da bih dobio šljaku tamo, već sam lepo čekao da nekom od domaćih nazovi trenera smrkne, ne bi li meni svanulo. Nakon završene prve polusezone ukazalo se slobodno mesto šefa struke FK Rad. Aleksandar Janković je popio pedalu zbog slabih rezultata i tu sam uleteo ja. Pokazalo se - pravi potez (u tom momentu, a i u mnogo kasnijih momenata, do zla boga tvdoglave i blago retardirane) uprave kluba.

I da ne kenjam kvake, prva sezona završila se ovako čime sam, naravno, imao da budem zadovoljan, kako ja, tako i uprava kluba, imajući u vidu zatečeno stanje (sranje?) prilikom preuzimanja posla.
Toliko za večeras, nastavak sledi koliko sutra.
Kritike su poželjne, kao i sugestije.
















































