Football Manager 2014 Tutorial: Kreiranje taktike
Послато: 22 Нов 2013, 11:53
Kreiranje taktike - I deo
Ovogodišnje izdanje igre donelo je neke radikalnije promene u mnogima omiljenom delu igre. Pripremanje različitih taktika i postavljanje specifičnih timskih instrukcija i zadataka igračima izgleda nešto drugačije nego prethodnih godina, što nas obavezuje da još jednom prelistamo čitav proces stvaranja taktike.
Dakle, postavka i igra Vašeg tima determinisana je sledećim taktičkim podešavanjima: mentalitetom, fluidnošću i setom specifičnih timskih instrukcija.
Mentalitet
Mentalitet tima, uz fluidnost predstavlja osnov svake postavke. Uz formaciju igrača na terenu, mentalitet i fluidnost predstavljaju temelje na kojima se gradi svaki taktički sistem. Uopšteno, mentalitet označava generalnu orijentaciju Vašeg tima, odnosno koliko je defanzivno ili ofanzivno nastrojena ekipa.
Ponuđen je izbor pet osnovnih orijentacija: defensive, counter, standard, control i attacking. Takođe, možete se opredeliti i za neku od dopunskih orijentacija: contain i overload. Poslednje dve predstavljaju ekstreme ponudjenih orijentacija i najčešće se koriste samo u određenim situacijama kada dešavanja na terenu nalažu njihovu upotrebu.
Izbor odgovarajućeg mentaliteta zavisi od više faktora. Najpre treba dobro proučiti igrački kadar kojim Vaš tim raspolaže, zatim uskladiti ambicije uprave sa realnim stanjem i najzad adekvatno prilagoditi igru raspoloživom igračkom kadru. Iako važi pravilo da slabiji timovi najbolje prihvataju nešto defanzivniji pristup dok oni kvalitetniji radije uživaju u napadačkom fudbalu to ne mora uvek biti slučaj. Važno je dobro se upoznati sa ekipom, uvideti njene prednosti i mane i zatim izvšiti pravilnu procenu. Najzad, tokom sezone, Vaš tim će se suprostavljati različitim protivnicima te je i izbor mentaliteta podložan promeni.
Kada prepoznate trenutak za promenu mentaliteta tima, morate biti sigurni da donosite pravu odluku, odnosno vršite pravilan odabir orijentacije. Stoga ćemo se upoznati sa osnovama svake od pet navedenih orijentacija.
Kada prepoznate trenutak za promenu mentaliteta tima, morate biti sigurni da donosite pravu odluku, odnosno vršite pravilan odabir orijentacije. Stoga ćemo se upoznati sa osnovama svake od pet navedenih orijentacija.
Defensive mentality
Defanziva: Mentalitet podešen na defanzivni obavezuje vaše igrače da stoje bliže sopstvenom golu i da se pozicioniraju dublje na terenu(drop deeper). To znači da će poslednja linija odbrane biti postavljena duboko, čvrsto držeći svoje pozicije i braneći se disciplinovano bez jakog pritiska na protivnika(stand off opponents). Takođe, uzdržavaće se od rizičnih startova na protivničke igrače i radije će se opredeliti da ostanu na nogama pri ulasku u duel(stay on feet). Takvo opredeljenje neizostavno dovodi do prepuštanja poseda protivničkoj ekipi, pošto će protivnički igrači imati više vremena na lopti, samim tim i više vremena za odabir prave napadačke opcije odnosno donošenje adekvatne odluke. Kvalitetni igrači će uvek naći način da maksimalno iskoriste dobijeno vreme stoga treba posebnu pažnju obratiti kada se prepušta posed lopte protivniku. S druge strane, ovakva orijentacija teži ka zatvaranju prostora i minimiziranju opcija za pas protivničkom igraču koji ima loptu u posedu. Dakle, igrači su fokusirani na branjenje prostora i neće izlaziti visoko i napuštati svoje pozicije u nameri da pritisnu protivničke igrače sa loptom. To pruža protivniku više vremena i veću slobodu u organizaciji napada ali i redukuje prostor iza odbrane iz kojeg preti najveća opasnost za gol. Ofanziva: Pri napadačkim akcijama, Vaš tim će težiti da igra sporijim tempom(lower tempo), strpljivo gradeći napade bez rizičnih i direktnih akcija. Akcenat je na zadržavanju lopte u posedu dok se ne stvori adekvatna situaciji i ne otvori prostor za ozbiljniju napadačku inicijativu. Ofanzivniji igrači će radije čvrsto držati svoje pozicije(stick to positions) nego praviti ubacivanja duboko što će rezultirati nešto pasivniju igru Vašeg tima, sa manjim brojem prilika za gol. Najzad, Vaš tim će težiti i trošenju vremena(waste time) držeći loptu u posedu sa izostankom težnje za napadanjem protivnika i zadržavanjem vremena pri izvođenju prekida. Dakle, napad je na neki način u funkciji odbrane, odnosno, prvenstveni cilj je smanjiti vreme koje protivnik provede u posedu lopte.
Širina: U skladu sa do sad iznešenim činjenicama o defanzivnom mentalitetu i njegovim segmentima, logično je da će tim težiti užoj postavci, odnosno pozicioniranju bliže saigraču(play narrower). Otuda proizlazi lakše zatvaranje prostora u defanzivi i akcenat na odbrani centralnih delova terena, odnosno, lakše održavanje poseda lopte u napadačkim akcijama. Igrači stoje blizu jedni drugima, čvrsto držeći svoja mesta što omogućava lako formiranje defanzivnog bloka i onemogućavanje protivnika da napadne kroz sredinu, dok u napadačkim akcijama olakšava igračima da igraju sigurnije i konzervativnije, bez riskantnih pasova držeći loptu dugo u posedu.
Pas: Već pomenuto u vezi sa širinom igre, igrači stoje blizu jedan drugome čime se skraćuje distance između njih te je i kratak pas najčešća opcija. Napadi se grade pažljivo, sporo i odmereno, napada se direktnije samo ukoliko se ukaže prilika za to. Izuzeti su odbrambeni igrači koji imaju zadatak da igraju direktnije, odnosno da se oslobađaju lopte ranije i da prvenstveno oslobode sebe pritiska. Dakle, odlučivaće se da što pre predaju loptu igraču koji je sposban da donosi bolje odluke sa njom. Ipak, ova stavka se može korigovati jednostavnim povećavanjem/smanjivanjem slobode odbrambenim igračima, i prilagođavanjem individualnih instrukcija, ukoliko imate mogućnosti za to u defanzivnoj liniji.
Individualni mentalitet igrača: Prateći timski mentalitet svakom igraču će on biti podešen nešto defanzivnije kako bi se pozicionirali bliže svom golu i povlačili se dublje kada se brane. Odraz na napadačke akcije sastoji se u tome da se napadi započinju dublje, najčešće na sopstvenoj polovini terena sa retkim utrčavanjima visoko u polje protivnika. Dalje, defanzivniji mentalitet uticaće na to da se igrači uglavnom opredeljuju za sigurnije pasove, bez rizičnih dodavanja, sa manjim brojem driblinga i šuteva. Naravno, pojedince sposobne da izvedu dribling, upute dobar udarac ka golu protivnika ili kvalitetan pas ka saigraču ne treba sputavati u tome, već adekvatnim korigovanjem individualnih instrukcija težiti ka eksploataciji tih prednosti.
Attacking mentality
Defanziva: Ofanzivniji mentalitet sugeriše igračima da se pozicioniraju visoko na terenu(push higher up), bliže protivničkom šesnaestercu. Otuda, defanzivna linije će biti postavljena visoko, što obavezuje igrače da agresivnije napadaju protivničke igrače u posedu i pokušaju da osvoje loptu što je pre moguće(hassle opponents). Zatvaraće protivnike brže, napuštajući svoje pozicije u nastojanju da što jače pritisnu protivničkog igrača, pri čemu će pokušavati i riskantnije startove nad igračem koji ima loptu(get stuck in). Ovakva orijentacija smanjuje vreme koje protivnik ima na lopti i primorava ga na brže donošenje odluka, što može dovesti do grešeke i bržeg osvajanja poseda. Međutim, riskantnija igra i česti izlasci visoko da bi se vršio pritisak na protivnika ostavlaju dosta prostora i narušavaju čvrstinu defanzivnog bloka što protivnik može iskoristiti. Posebno je opasno opredeliti se za ovakvu orijentaciji kada naspram sebe imate kvalitetnog protivnika. Kvalitetni igrači će najčešće pronaći način da iskoriste upražnjen prostor i izgrade situaciju iz koje se lako ugrožava gol.Ofanziva: Viši tempo(higher tempo) je karakterističan za timove koji se opredele za napadački mentalitet. Napadačke akcije će biti konkretnije, uključujući mnogo utrčavanja, riskantnih pasova i generalno usmerene ka konstatnom vršenju jakog pritiska na protivničku odbrambenu liniju. Ofanzivniji igrači će neretko lutati izvan svoje pozicije tražeći prostor iz kojeg će ugroziti gol protivnika(roam from position). Sve ovo rezultiraće igrom sa mnogo više kretanja i stvorenih prilika. Međutim, kako je izražena težnja za što bržim i direktnijim napadom, stvorene šanse neće uvek biti i izgledne prilike za gol. Dakle, tim će mnogo manje trošiti vreme što je uslovljeno napadačkim težnjama ali će pri tom neretko propuštati priliku da racionalnije iskoriste određenu situaciju na terenu.
Širina: Ofanzivnija igra traži veću širinu i ekspanzivniju upotrebu prostora(play wider). Kako bi zadovoljili širinu potrebnu za ubojitiju napadačku igru, igrači se pozicioniraju nešto dalje od svojih saigrača, što može predstavljati problem u defanzivi. Naime, široko rasprostranjeni igrači će teže pokrivati prostor i trebaće im više vremena da formiraju defanzivan blok nakon izgubljenog poseda. Prostor koji se ostavlja pri tome je odlična prilika za kontra-napade protivnika. S druge strane, pri napadačkim akcijama, široko postavljeni igrači će imati više prostora i vremena na lopti, istovremeno primoravajući defanzivnu liniju protivnika na veću fleksibilnost, što može stvoriti prostor koji se može upotrebiti za ugrožavanje protivničkog gola.
Pas: Ofanzivno orijentisani igrači će težiti direktnijoj igri i riskantnijim pasovima u nameri da jače opterete protivničku odbranu(pass into space). Defanzivnije igrači će, pak igrati nešto kraćim loptama, s namerom da se igra nešto strpljivije gradi u začetku akcije i da se prenese do igrača koji poseduju izraženiju sposobnost za kreiranje šansi, dakle, ka ofanzivnijim igračima. Ovo je takođe podložno promeni u zavisnosti od toga sa kakvim igračkim kadrom raspolažete.
Individualni mentalitet igrača: Generalni timski mentalitet diktira i nešto ofanzivniji individualni. To znači da će igrači, osim što su pozicionirani visoko na terenu, agresivnije napadati protivnika sa loptom i češće preduzimati istrčavanja u napadačkim akcijama. U skladu sa postavkom čitave ekipe, ovo će usloviti brže građenje napada i težnju da se lopta što pre prenese u polje iz kojeg se može ozbiljnije pripretiti protivniku. Dalje, ofanzivniji mentalitet obavezuje igrača i da češće pokušava riskantnije pasove, odnosno da se neretko opredeljuje za solo-akcije, driblinge i šuteve ka golu protivnika. I ovde je važno napomenuti da se individualne instrukcije koriguju i usklađuju sa profilom igrača, što znači da igrača koji ne poseduje dobar dribbling, razoran šut ili kvalitetan pas ne treba da opterećujete tim naredbama.
Standard mentality
Standardni mentalitet predstavlja izbalansiranu orijentaciju koja uključuje oblike i napadačkog i odbrambenog mentaliteta ali insistira na umerenoj eksploataciji oba. Pogodan za eksperimente i situacije u kojima se tek upoznajete sa timom. Pruža Vam mogućnost da se uverite u karakteristike pojedinaca i mogućnosti tima bez opterećivanja izrazito napadačkim ili striktno odbrambeni stilom igre.
Takođe, odličan izbor kada neodlučni u vezi sa protivnikom, odnosno imate nedoumice da li da napadnete ili da se branite. U takvim situacijama je preporučljivo ući u meč sa standardnim mentalitetom i nakon upoznavanja protivnika i procene stanja na terenu dodatno korigovati mentlaitet, odnosno opredeliti se za nešto konkretniju varijantu. Omiljen kod menadzera koji vole da prate mečeve i da skladu sa situacijom na terenu i igrom protivnika unose promene u stil igre.
Osrednji timovi, kao i oni koji nemaju potpun uvid u svoje mogućnosti su glavni kandidati za primenu standardnog mentaliteta. Definisan kao stil koji levitira izmedju dva najčešće korišćena, napadačkog i odbrambenog, standardni mentalitet često se nameće kao sistem koji miri dva ekstrema i koristi najbolje od oba. Karakteriše ga odmerenost i fleksibilnost, najprilagodljiviji je velikim konstrastima u individualnim instrukcijama.
Counter mentality
Prevashodno defanzivna orijentacija koja nastoji da maksimizira upotrebu kontra-napada. Pošto je kontra-napad kao vrlo efikasan segment napadačke igre ključan u ovoj orijentaciji, ovde ćemo se istovremeno osvrnuti i na njegove prednosti i mane.Trenutak kada Vaš tim oduzme posed lopte protivniku je onaj oko kojeg se gradi čitava filozofija kontra-napada. Ranije smo govorili o napadačkom mentalitetu i njegovim slabostima. Pomenuto je da je pri napadačkoj orijentaciji ekipa najranjivija upravo u onom trenutku kada izgubi posed lopte. Ovo proilazi iz činjenice da će igraču u nastojanju da zauzmu što bolje pozicije za sprovođenje ubojitijeg napada često zapostavljati defanzivne zadatke i lutati daleko od svoje primarne pozicije, ostavljajući pri tome iza sebe ogroman prostor koji protivnički tim može iskoristiti. Usled nemogućnosti da se obrazuje odbrambeni blok nakon izgubljenog poseda ukazuje se prilika za ozbiljnije ugrožavanje gola. Ranjivost ekipa u ovakvim situacijama uslovljena je intenzitetom njihove napadačke igre, odnosno rizikom koji su spremni da preduzmu da bi izgradili što kvalitetniju napadačku akciju. Što je veći rizik, više prostora ostaje slobodno za eksploataciju pri eventualnom kontra-napadu.
Suština ovakve orijentacija jeste u tome da se igrači privremeno upuštaju u izuzetno ofanzivne akcije. Iako defanzivan, counter mentalitet podrazumeva da igrači u trenutku kada se ukazuje prilika za kontra-napad preduzimaju akcije karakteristične za izrazito napadački mentalitet. Da bi kontra-napad bio efikasan, mora se sprovesti brzo i direktno, a to je teško izvodljivo ukoliko Vaši igrači imaju defanzivan mentalitet. Defanzivniji mentalitet podrazumeva i sigurniju igru u posedu, sporijim tempom i bez avanturističkih napadačkih akcija, dakle, suprotno od onoga što je potrebno da bi se izveo kontra-napad. Zato je neophodno da se igrači prekomanduju iz defanzivnog u napadački mentalitet onog trenutka kada se ukaže prilika da se protivnik ugrozi kontra-napadom. Igrači su onda spremni da iskoriste ukazanu priliku, napadaju direktno praveći utrčavanja iz dubine, driblajući ili upućujući riskantnije i direktnije pasove. Sa izvedenim kontra-napadom, Vaš tim opet pristupa igri sa defanzivnijim mentalitetom i čeka novu priliku.
Kombinacijom defanzivnog pristupa, pri kojem se ekipa brani i povlači duboko u svoje polje, pozivajući protivnika da se otvori, napadne jače ostavljajući iza sebe prostor koji se može eksploatisati, counter mentalitet predstavlja orijentaciju kojoj će najpre pribegavati oni timovi koji u meč ulaye kao slabiji rival, odnosno oni kojima je odbrana bolji deo ekipe.
Vrlo pažljivo treba pristupiti i ovoj orijentaciji, kontra napadima kao opciji pogotovo. Treba dobro upoznati svoj tim i uvideti ima li u njemu mogućnosti za takvu igru. Znači, snažna odbrana, sposobna da trpi pritisak veći deo meča na prvom mestu. Zatim, u zavisnosti od toga kako su usmereni kontra napadi, moraju postojati i ofanzivni igrači sa određenim fizičkim, tehni;kim i mentalnim predispozicijama. Bilo da ste se opredelili da igrate sa isturenim visokim igračem ili sa onima koje karakterišu vanredne brzinske sposobnosti morate u timu imati potencijale za to i jasnu predstavu kako to izvesti na terenu, a otuda proilzlaze i atributi igrača neophodni da bi se zamisao sprovela u delo. Kontra-napadi mogu predstavljati izuzetno ubojito oružje ukoliko se adekvatno pripremi i primeni. U suprotnom, može se ispostaviti kao velika greška. Naime, timovi nesposobni da se prilagode ovom stilu igre, tj. brzoj transformaciji iz faze odbrane u fazu napada, odnosno oni u kojima nema potencijala za izvedbu kvalitetnog kontra-napada, mogu se suočiti sa kontra udarom na tek započet kontra-napada. Takve situacije nisu poželjne, odbrana tima koji je tek krenuo u kontru je vrlo ranjiva i gubitak tek stečenog poseda može se ispostaviti kao fatalan po Vaš tim. Posebnu pažnju treba obratiti na tečnost vaših kontra-napada pri njihovim primenama na druge orijentacije, pošto oni mogu biti upotrebljivi čak i pri attacking ili control mentalitetu.
Control mentality
Mnogima omiljena orijentacija, zasnovana na posedu lopte i kontroli igre. Predstavlja blažu varijaciju napadačke orijentacije.
Defanziva: Slično napadačkom mentalitetu, i ovde je izražena težnja igrača za visokim pozicioniranjem na terenu, jakom pritisku na protivničke igrače u nastojanju da se što pre osvoji posed. Iako će igrači ulaziti u duele sa manjim rizikom i intenzitetom umanjenim za razliku u mentalitetu između napadačke i control orijentacije, defanzivni sistem je vrlo sličan napadačkoj orijentaciji. Značajnije razlike proizlaze iz širine igre o čemu ćemo nešto kasnije.
Ofanziva: Ovde se attacking i control mentalitet razilaze. Pomenuto je da napadačku orijentaciju karakteriše visok tempo i široka i ekspanzivna napadačaka igra, sa mnoštvom direktnih napada, riskantnim pasovima i jakim pritiskom na protivničku odbranu. Control mentalitet karakteriše strpljivo i sporo građenje napada, sličniji defanzivnijem mentalitetu. Zapravo, više dodirnih tačaka i ima sa defanzivnim nego sa ofanzivnim mentalitetom. Po osvojenom posedu teži se strpljivom građenju napada, bez previše lutanja izvan pozicija i čekanjem na priliku za nešto konkretniju igru, što se neretko može učiniti kao držanje lopte poseda radi(retain possesion). Igra se disciplinovano, strogo kontorlisano, ali se podrazumeva da u timu postoje potencijali za takvo nešto. Ekipa mora biti sposobna da održava posed sve dok se ne ukaže prilika za ozbiljniji i direktniji napad. Događa se da protivnik svoj gol brani organizovano, pri čemu će Vaš tim pristupitu postupnom osvajanju terenu strpljivim građenjem napada. Usled značajno uže postavke nego pri napadačkom mentalitetu, Vaši igrači će stajati bliže jedan drugom što predstavlja bazu za odigravanja kratkih pasova. U kombinaciji sa sporijim tempom(lower tempo), napadi Vaše ekipe svodiće se na ponekad besciljno kombinovanje. Zaključujemo da je donekle izbalansirana varijacija napadačkog mentaliteta neutralisala slabosti koje se ukazuju u odbrani pri izrazito ofanzivnom pristupu ali na štetu ubojitosti i oštrine napada. Međutim, ovde se mogu izvršiti korekcije koje mogu značajno uticati na stil igre i poboljšati napadačku oštrinu. Najpre, individualne instrukcije igrača mogu imati veliki uticaj na promenu ritma igre i tempa napada. Naredbom da određeni igrači igraju nešto slobodnije i ekspresivnije možete napraviti funkcionalnu i efikasnu napadačku igru ne ugrožavajući značajnije odbrambeni faktor control orijentacije.
Širina: Već rečeno, različito od napadačkog stila igre, contorl se najbolje ponaša u nešto užoj postavci(play narrower). To proizlazi iz činjenice da će igrači ređe grešiti ukoliko su im saigrači bliže postavljeni. Skraćivanjem distance između igrača, sužava se dužina pasa, samim tim i umanjuje mogućnost za grešku pri dodavanju. Uža postavka omogućava timu da se organizovanije brani, iako nešto agresivniji pristup nužno čini odbranu ranjivijom. Najzad, control orijentacija podrazumeva odbranu kroz posed lopte, te širina i postavljanje gubi na značaju ako se uzme u obzir polazna osnova sistema igre a to je da se lopta mora što više držati u posedu. Postoje primeri u kojima control strategija može funkcionisati i u širokoj postavci igre, kao i sa bržim tempom, ali, više faktora utiču na kreiranje takve postavke. U osnovi, kontorlu igre kroz posed lopte najlakše je sprovesti kroz užu postavku.
Pas: Nakon svega rečenog o control strategiji samo se kratki pasovi nameću kao logičan izbor(shorter passing). Uska postavka igre i sporiji tempo su idealni uslovi za igru kratkih pasova kroz koju se najlakše stiče sigurnost pri održavanju poseda. Međutim, korekcije u pojedinačnim instrukcijama bi bile neophodne ukoliko Vaša igra ne daje željene rezultate. Konkretno, negde se mora povećati distanca pasa u nastojanju da se značajnije ugrozi protivnik, te je preporučljivo da prateći igru uvidite na kom mestu bi bilo potrebno korigovanje kako bi se uticalo na promenu ritma i nešto riskantniju pas igru.
Individualni mentalitet igrača: Ovde je više nego u bilo kojoj drugoj orijentaciji izražen značaj nekih korekcija. Iako su svi opredeljeni za napad, izmene koje se mogu uneti u individualna zaduženja mogu imati ogroman uticaj na igru. Praćenjem mečeva mogu se primetiti eventualni nedostaci u sistemu igre nakon čega možete izvršiti adekvatne korekcije u pojedinačnim zaduženjima.
Uskoro očekujte i drugi deo, do tada možete naučiti više o nivou uigranosti taktike na ovom mestu.