Završena je sezona i u njoj smo sve svoje ambicije i ostvarili.
Ligom smo se prošetali, niko nam nije ni prišao. Zanimljivo je da je Seul prošle godine uzeo titulu sa 70 bodova, a ove godine sa bodom više se završavalo na 4. mestu.
Kup smo lagano uzeli, mada je u finalu bilo do jaja teško.
Ni LŠ nam nije predstavljala veliki problem. Ispostavilo se da nam je Šandong bio najteži protivnik.
Mogao sam dobiti Santos i biti napunjen od strane Sitija u finalu, tako da sam i 3. mestom zadovoljan.
Najzaslužniji za ovu triplu krunu bili su sledeći momci:
Pejman Nouri - Pejman nastavlja da jebe. Ukoliko klub bude pravi i cena dobra, ide sa mnom.
Ju Min-Kyu - Negde sredinom Jula Seu je puko mišić, pa sam morao da kombinujem nekako da mi stranac bude bekap na špicu, i tako je Šaban dobio šut kartu, a Ju postao član prve postave. Dobro se pokazao, mnogo bolje od Šabana.
Seo Jung-Jin - Isto u Julu se desilo da se Torino zainteresuje za Rija, a 2m je bila dovoljno dobra cena za mene. Morala se pronaći zamena, i bila je odlična.
Im Sang-Hyub - Kada se Seo povredio, uzeo je mesto u prvoj postavi i ne da je igrao dobro, nego je jedan od zaslužnijih za naš dolazak do finala LŠ, a u finalu je Seo plesao.
Bae Il-Hwan - Izuzetan igrač, takođe, kao i Sea, voleo bih da povedem sa sobom u dalje pohode.
Seo Myung-Won
Seo zver. Doneo nam je titulu prvaka LŠ, nakon odsustva od 3 meseca, pa nam je zatim doneo i 3. mesto u CWC. Kako vreme teče, sve ga više volim.
Klubu ostavljam najveći uspeh u istoriji, stabilne finansije i poboljšane uslove, dosta od mene.
Toliko za ovaj put, javljam vam se kad nađem novi klub.
![:cheers:](./images/smilies/beerchug.gif)