Ovaj put nam sreca nije okrenula ledja, mada smo je i zasluzili osvajanjem 3. mesta. Ostvarili smo moj tajno zacrtani cilj za ovu sezonu, a to je promocija u Seriju A, ali da krenem od pocetka. Livorno je dobio Kjevo sa 3:1, tako da smo njima gostovali u prvoj utakmici polufinala plej ofa, jer zbog najbolje pozicije na tabeli smo imali prednost domaceg terena u revansu. U jednoj izjednacenoj utakmici domaci su dva puta vodili, mi smo dva puta izjednacili i mec je zavrsen nereseno 2:2. Zatim je usledio revans pred rekordnih 18000 navijaca, mec je poceo samo kako se pozeleti moze, vec u 29. minutu vodimo 2:0, ali onda sledi mali pad koncetracije i za 5 minuta gosti stizu do izjednacenja, mozda sam i ja pogresio sto sam odlucio da se povucemo posle drugog gola i da igramo na kontre. U drugom delu igre smo bili realno slabiji rival, medjutim nekako smo uspeli da izdrzimo da ne primimo jos jedan gol i kad sam ocekivao produzetke i vec razmisljao ko ce da mi sutira penale sudija svira kraj i moji igraci se raduju, a meni nista nije bilo jasno. Tek sam posle video da u plej ofu nema produzetaka, vec smo se kao bolje plasirani tim na tabeli plasirali u finale, gde nas je cekala Parma, moj parent klub.
Prvi mec finala i ponovo smo gosti. Prvo poluvreme protice u izjednacenoj igri, medjutim mi koristimo jedine dve stopostotne sanse i na odmor odlazimo sa prednoscu od 2:0. Posle slabog pocetka nastavka obe ekipe, usledilo je pravo pomracenje svesti igraca Parme, od 57. do 62. minuta dobijaju tri crvena kartona, mi koristimo brojcanu nadmoc i do kraja postizemo jos 3 gola, ali i primamo 1 posle kornera za konacan rezultat od cak 5:1 i maltene osiguranu promociju, jer ako na svom terenu ne mozemo da sacuvamo toliku prednost, onda ni nezasluzujemo da igramo u drustvu najboljih. I revans mec zapocinjemo u istom stilu, 22. minut 2:0 za nas i pocinje slavlje na tribinama. Ali opet se pokazalo da je to najopasniji rezultat i slicno kao protiv Livorna primamo 2 gola, ovaj put za 3 minuta, voda ulazi u usi, ali nekako uspevamo da izdrzimo do kraja, iako smo bili prosto razbijeni u preostalih pola sata, posle meca sam odrzao malo predavanje igracima da ne mozemo ovako da igramo, ako mislimo da se u Seriji A zadrzimo duze vreme.
Evo i ucinak svih igraca u ovoj sezoni, najbolji su bili Kosnic, Simao, Bonazolli (najbolji strelac ekipe), Severini (najbolji asistent tima i najbolji mladi igrac lige), kao i Battaiola (treci golman lige po broju utakmica bez preimljenog gola).
Od ovog decka ocekujem mnogo u buducnosti, moj najbolji regen za ove 3 sezone, malo je cudno sto je Spanac, samo da mu sto vise povecam brzinu i za koju godinu bice moj prvi stoper:
Odmah nakon kraja sezone kad sam poslao igrace na zasluzenih mesec dana odmora, krenuo sam na kurs za kontinetnalnu PRO licencu. Takodje su usledile i prve ponude za posao, ali od ekipa koje su upravo ispale u drugu ligu, kao i jedna selektorska fotelja, ali me to trenutno ne zanima, mozda bi i razmislio da je neka ozbiljnija reprezentacija od Amera.
Da jos ne zaboravim, u kupu smo stigli do cetvrtfinala, gde nas je drugi tim Rome dobio bez problema. Budzet za narednu sezonu iznosi 31 milion za transfere i 390k/w za plate. od cega mi je oko 250k slobodno za opstanak u ligi. Planiram da dovedem sledeca pojacanja: jednog stopera kao zamenu za Meccariela, rezervnog zadnjeg veznog umesto Diamanke, levo krilo jer se Ciccone slabo razvio ove sezone i prvog napadaca, jer je Forte potpuno razocarao i eventualno back up golmana. Vec otprilike znam koga cu da trazim, ciljam Ruganija iz Juventusa posto tamo nije standardan, Andriju Zivkovica koji je trenutno clan Atletiko Madrida i Luku Jovica, koji je u Empoliju, valjda cu uspeti makar nekog.