jedanaesta sezona sa Minhenom 1860 i najzad osvojena liga šampiona!
Titulu nisam uspeo da odbranim, prosipao sam bodove protiv nekih ekipa iz donjeg dela tabele, a kad su mi Šalke i Dortmund odmakli na 8 bodova više sam čuvao ekipu za LŠ. Na kraju treće mesto.
U kupu sam dominirao, neke jake ekipe su brzo ispale, a ja sam gurao tu prvi tim, jer sam hteo ber jedan trofej da osvojim (ako ne uzmem lš, osvajanje kupa je bilo za spas sezone). Na kraju finale sa HSV-om.
A u ligi šampiona sjajno izdanje. Prošle sezone sam igrao finale protiv Mančester sitija i bio sam bolji, ali sam izgubio na penale.
Ove godine je cilj bila titula, nisam ni sanjao da će protivnik biti isti, U prvom meču polufinala su izgubili sa 2-0, već sam počeo da razmišljam o Arsenalu kao protivniku, ali se Siti podigao iz mrtvih i sa pobedom od 4-0, ugovorio finale protiv mene. Da se ne lažemo, želeo sam to finale, znao sam da onaj majmun Manćini nije bolji od mene i da ga je usralo prošle godine, to sam i dokazao, razmontirao sam te njegove zvezde dovedene arapskim novcem i pokazao mu šta je pravi fudbal. Junak finala je
Šusler, dete Minhena 1860 koji je pre nekoliko sezona važio za vonderkida nemačkog fudbala, ali ga je teška povreda ligamenata kolena udaljila sa
terena 8 meseci,
a povredio se i nekoliko dana pred finale, pristao je da igra pod blokadom i izdominirao! Gol i dve asistencije, dovoljno da bude najbolji igrač meča.