U zmajevom gnezdu

Podelite sa nama vaše priče, karijere, avanture.
Vladimir1307
Newgen
Поруке: 20
Придружен: 09 Авг 2019, 08:33
Been thanked: 5 times
Status: Није на вези

U zmajevom gnezdu

Порука од Vladimir1307 »

Nakon rastanka sa Radomirom Kokovićem i njegov odlazak na doškolvavanje u Kazakstan, po prvi put u istoriji raspisan je konkurs za posao jednog fudbalskog trenera. Obzirom da nemam iskustva i da jurim posao, ne budem lenj i u dogovoru sa svojim drugarom i nekadašnjim trenerom u omladinskoj školi IMT - a, a sada prvog tima, Sašom Stojadinovićem nakitim CV i pošaljem na adresu FK Voždovac. Kaže meni Sale: "Znam ja Mirkovića, gen. sekretara, samo ti piši, napisaću ti ja da si radio sa mnom u Sremčici i da si mi pomagao u IMT - u, ništa ne brini". Ja onako sluđen, gledam ga i pitam: "A jeli, kad si tako pametan, što se ti ne prijaviš?!", samo je slegao ramenima i sa blagim osmehom rekao: "Znam koliko ti možeš!".

Pošaljem ja CV, kad par dana posle, zvoni telefon. Vidim fiksni telefon, karakterističan za naselje Braće Jerković, javim se, kad kaže čovek: "Dobar dan Vladimire, ovde gen. sek. Mirković, kako ste?", ne znam šta da mu kažem, samo što nisam izgubio tlo pod nogama: "Evo dobro." Jedino za šta sam smogao snage da mu kažem. Nastavljamo razgovor dalje: "Znate pročitali smo vaš CV, pa bi smo voleli da vas vidimo, kada možete da dođete?" Mislim da sam ih odgovorom i kupio: "Za 10 minuta, da se spremim i popnem uz Darvinovu do Zaplanjske", čujem šmekerski smeh sa druge strane: "Znači, vidimo se za 15 minuta, nemojte da kasnite". Odsekao sam se, gleda me žena: "Jel neko umro Vladimire?" onako pogubljen samo sam joj rekao: "Nije, al' možda će".

Na razgovoru sam ukapirao da su to sve ljudi od krvi i mesa. I da, najkraći razgovor za posao koji sam imao ikada.

Mirković: Šta možete da nam kažete o sebi?
Ja: O sebi ništa, o filozofiji fudbala mnogo manje.
Mirković (začuđeno): Ne razumem?
Ja: Dajte mi jednu utakmicu da vodim 1. tim, bilo kog protivnika i rad od 5 dana sa prvim timom, pa da vidimo šta ćemo dalje.
Mirković (pruža ruku): Ekonomat je iza poslednjih vrata u hodniku sa leve strane.

Слика

Prva pripremna utakmica, protiv U19 Voždovca i pobeda od 3-1. Nije bilo loše, obzirom da je tek početak. Kaže meni Mirković: "Mali, lep fudbal smo igrali, jesu ovi deca, ali dobro si vodio utakmicu. Spremaj se za Lokomotivu". Pitam onako ozbiljan: "Jel onu kod ranžirne stanice u Železniku?" Rečima ne mogu da opišem kako me je čovek pogledao: "Moskovsku mali, moskovsku!"

Imao sam temperaturu celu noć, jeste prijateljska, ali miša mu poljubim dajte malo realnosti, mislio sam se. Zvao sam i Sašu, međutim, rekao mi je da nisam normalan i da pravim taktiku, a ne njemu da se jadam. Žargonski rečeno "Odjebao me na keca".

Pošeo je ringišpil, pukosmo od Lokomotive kao tikva 0-5, rašrafili me na sitne komade. Već je tu počelo komešanje, prvi Mašović, Nikolić i Stoisavljević, kako sam ja obična lakrdija i kako je sramota da uopšte imam mogućnost da uđem u prostorije stadiona. Al' ajd, kad sam po čeo da jedem g... da jedem do kraja. Nije bilo sjajno na početku, pripreme smo odradili toplo hladno 2 pobede 3 nerešene i 2 poraza. Najbitnije je da smo Žilinu dobili 2-0 i to ubedljivom igrom u poslednjoj pripremi za prvenstvo.

Početak nije bio sjajan, Mirković me je otvoreno kritikovao za taktiček zamisli, ali sam ja negde predosaćao da ekipa ima prostora za te moje zamisli. Želeo sam posed, građenje akcija, brzu tranziciju. Ne interesuju me kontre, duge lopte i slično. Korektno s njihove strane, pustili su me da radim.

Слика

Posle 6 vezanih pobeda, Kup i to baš protiv Saše i IMT - a i 5 u Super ligi, na red dolazi Zvezda. Lebe mekani, u top sam hteo da ih stavim, 6-1 smo pukli. Odakle god da su šutirali, šta god da su radili, polazilo je za nogom. Ajde, nakupio sam kredita, igrači veruju u mene teramo dalje. To dalje nas posle 2 utakmice dovodi ponovo Zvezdi na noge u kupu 3-3 i ispadosmo na penale. Jedan od ciljeva nije ispunjen, plasman u 1/4 finale kupa.

Слика

Nakon toga, dolazi period solidne igre i borbe za Evropu, koja nije bila ni na mapi u planovima.

Слика

Borba za Evropu je bila na liniji sa Čukom. Nakon 2 vezana poraza od Zvezde i Partizana u Plej ofu, uspeo sam da prospem prednost od 5 bodova nad Čukom, koja mi je disala za vratom 2 boda. Do poslednjeg kola su vezali rezultate koji su ih držali na 2 boda od Vožda. U poslednjem kolu, dolazi mi Radnik iz Surdulice gde smo promašili ono što nikad sanjao ne bih da ćemo, 2 puta prazan gol, 2 stative, par puta 1 na 1 sa golmanom. I kako to biva, umalo da u zadnjem napadu primimo gol i izgubimo.

Слика

Na kraju tabela izgleda ovako.

Слика

Na kraju, zvoni telefon, Sale: "I, šta imaš da mi kažeš?"

Transfer politika i taktike u narednom postu.
Пошаљи Одговор

Повратак на “FM22 Menadžerska soba”