Deca iz komsiluka
Послато: 23 Нов 2019, 19:06
Bilo je to leto 2010. godine. Zavrsio sam osnovnu skolu i spremao se za polazak u gimnaziju. Moj Partizan osvojio je trecu titulu u nizu, bez poraza u prvenstvu, Inter je uzeo Ligu Sampiona i konacno mi se iskupio za svaku suzu koju sam prolio nakon onog poraza od Lacija 4:2 u poslednjem kolu prvenstva. Veliki je to stres za dete koje nije imalo ni 7 godina. Tesio sam se godinama da su i sebi naneli stetu jer su tom pobedom poslali Romu direktno u Ligu Sampiona. Svakom narednom titulom, ta rana je malo zarastala, ali nije bilo dovoljno, bez jakog Juvea nije to bilo to, trebalo je nesto veliko za totalni oporavak. To se i desilo Inter je konacno zavladao Evropom i svetom...mozete samo zamisliti kako sam se osecao, opet se vratilo ono dete sa pocetka price o Interu, iste one suze nakon poraza od Lacija, pomesane sa osecajem ponosa dok gledam kapitena kako dize pehar.
Toga leta sam naleteo na jedan snimak na internetu koji je na mene ostavio veoma jak utisak. Klub je slavio povratak u drugu ligu po rangu, a navijaci su dosli u neverovatnom broju za taj nivo takmicenja i napravili sjajnu atmosferu. Rekao sam sebi da cu jednog dana posetiti grad i klub, sto sam par godina nakon toga i ucinio i ostvario kljucne kontakte za moj buduci angazman. Nakon par solidnih sezona tih godina, klub je opet vec duze vreme u krizi i ne uspeva da se domogne elitnog ranga takmicenja....
Toga leta sam naleteo na jedan snimak na internetu koji je na mene ostavio veoma jak utisak. Klub je slavio povratak u drugu ligu po rangu, a navijaci su dosli u neverovatnom broju za taj nivo takmicenja i napravili sjajnu atmosferu. Rekao sam sebi da cu jednog dana posetiti grad i klub, sto sam par godina nakon toga i ucinio i ostvario kljucne kontakte za moj buduci angazman. Nakon par solidnih sezona tih godina, klub je opet vec duze vreme u krizi i ne uspeva da se domogne elitnog ranga takmicenja....