Ako ne mi, ko? Ako ne sad, kad?
Послато: 13 Авг 2018, 19:04
Sedim u svom stanu opružen u fotelji odmaram nakon dugog i napornog dana.Eh dok sam bio mlad i bavio se fudbalom mogli su mi po glavi skakati ja bih opet bio srećan i nasmejan.Godinu dana posle povlačenja nedostaje mi sve to ako ništa makar da se bavim trenerskim poslom ali opet mi se ne polažu razne licence i zajebancije.Iz dečije sobe čujem:"Tata,tata" nevoljno ustanem i odlazim do sobe kad tamo supruga i dete gledaju televizor."Tata pa to si ti" i stvarno to sam bio neka emisija je bila na programu o Engleskoj ligi i njezinim uspjesima čak je bilo prikazano par mojih golova.Supruga je videla da sam gotovo zaplakao jer je znala da mi fudbal mnogo nedostaje.Bili su u teškoj situaciji i znao sam to i baš sam se mesecima nadao da će možda doći njihov poziv za spas.Pre spavanja mi se mnogo toga vrzmalo po glavi da li se ponovo vratiti ili ne da li ću time zapostaviti porodicu ili ne koliko će mi trebati da položim sve te licence.
Nakon par meseci....
Jutro,listam novine i vidim naslov zbog kojeg me duša zaboli:
Nekadašnji prvoligaš diše na škrge lokalni biznismeni traže pomoć od bivšeg igrača
Dah mi zastaje kao i kafa koju sam pio kad se nisam udavio da li je to ono što sam čekao konačno.Ali čekaj još me niko nije zvao to su samo glasine ohladio sam glavu i krenuo da obavim neke sitnice po gradu.Dok sam gledao neke klince na pomoćnom terenu gradskog stadiona telefon mi je zazvonio vidim dobro i previše dobro poznat broj broj koji na ekranu svog telefona nisam vidio 3 godine."Žigara čekam te ispred tvoje zgrade požuri !!!".Srce mi je zaigralo i potrčao sam kao neki klinja, ušao u auto i nagazio na papučicu da što pre dođem do svoje zgrade.
Srce mi opet tuče kao nekada kako dobar osjećaj.....
Nakon par meseci....
Jutro,listam novine i vidim naslov zbog kojeg me duša zaboli:
Nekadašnji prvoligaš diše na škrge lokalni biznismeni traže pomoć od bivšeg igrača
Dah mi zastaje kao i kafa koju sam pio kad se nisam udavio da li je to ono što sam čekao konačno.Ali čekaj još me niko nije zvao to su samo glasine ohladio sam glavu i krenuo da obavim neke sitnice po gradu.Dok sam gledao neke klince na pomoćnom terenu gradskog stadiona telefon mi je zazvonio vidim dobro i previše dobro poznat broj broj koji na ekranu svog telefona nisam vidio 3 godine."Žigara čekam te ispred tvoje zgrade požuri !!!".Srce mi je zaigralo i potrčao sam kao neki klinja, ušao u auto i nagazio na papučicu da što pre dođem do svoje zgrade.
Srce mi opet tuče kao nekada kako dobar osjećaj.....