Osim osnaživanja kadra za novu sezonu u kojoj se očekuje obrana naslova prvaka,
transfer politiku su odredile i neke bitne ozljede zbog kojih smo trebali napraviti transfere koje nismo planirali. No, krenimo redom. Prvi transfer i nije toliko bitan je
Gjorgji Trajkovski, makedonski vratar koji je došao kako bi pojačao drugu ekipu. Iz istog razloga je došao i bosanskohercegovački veznjak
Rade Krunić. Ono što će mi biti cilj kroz sljedećih dvije do tri sezone je pojačati drugu ekipu kako bi ušli u treću njemačku ligu. Ipak je 3. Fußball Liga puno kvalitetnija od Regionallige te bi tako dobio idealnu stvar za razvoj mladih igrača koji bi mogli igrati kvalitetne natjecateljske utakmice, a opet bih imao nadzor nad njihovim razvitkom (treninzi, tutoring...). Sad idemo na one prave transfere. Prvi kapitalac koji je došao je peruanski veznjak
Juan Carlos Cleque. Odličan igrač koji je, po meni, već sada jedan od najboljih na svijetu na svojoj poziciju, a Cruzeiro je za njega dobio €19m. Bio je standardan prve polusezone u Aachenu i igra odlično. Još jedno (i ovog ljeta posljednje) pojačanje u veznom redu je
Thiago Alcantara. Istekao mu je ugovor u Bayernu te sam ga morao dovesti kad se već ukazala prilika. Trenutno ima 31 godinu, ozlijede su ga dosta načele, fizički je jako pao, ali još uvijek koristi kao joker s klupe. Ulaskom u novu sezonu ciljano sam tražio i backup igrača za poziciju lijevog beka. Bivši igrač Arsenala
Kieran Gibbs se činio kao odličan izbor budući da je bio slobodan igrač. No, paralelno s njegovim potpisom došla je i obavijest da će naš prvi izbor na toj poziciji Andrew Robertson propustiti većinu sezone zbog
ozlijede ligamenata te sam se morao baciti i u potragu za novim lijevim bočnim koji će mi biti prvi izbor. Možda se moglo naći i nešto bolje, ali
Philipp Ochs se uklopio i u nastojanja da se u klub dovede nekoliko njemačkih igrača s obzirom na to da je prošle sezone u Aachenu bilo tek četiri ili pet Nijemaca što je premalo za jedan njemački klub. Uz sve to, došao je i
Lam Zhi Gin, Nijemac porijeklom iz Hong Konga koji može pokriti obje bočne pozicije te će biti treći izbor na obje strane. Znači, očekuje ga vrlo malo minuta te će dio vremena (kad svi ostali budu zdravi) biti dostupan drugoj ekipi. Bila su potrebna pojačanja i an stoperskoj poziciji. Poslije svih odlazaka ostali smo samo na tri stopera što je premalo pogotovo uzmemo li u obzir da nekad znam igrati i s trojicom iza. Mjesta rezervi popunit će
Stefano Denswil i
Waldemar Anton. Bio je u kombinacijama i Benedikt Höwedes (istekao mu ugovor u Schalkeau), ali on je odabrao Austriju Beč. Imamo i novog rezervnog vratara, a to je
Constantin Frommann. Šećer na kraju, argentinski napadač
Ramón Arce koji je u jesenskom dijelu natjecanja upisao 24 pogotka u 21 nastupu, a zbog ozlijede će propustiti veći dio drugog dijela sezone.
Što se odlazaka tiče, vrijedi izdvojiti nekoliko imena. Na početku svakako
Miloš Jevtović, igrač koji je ušao u zadnju godinu ugovora i trebalo ga je produžiti, ali tražio je plaću i status koji kvalitetom ne opravdava te je tim zaradio izlaznu kartu. Stuttgart je bio najkonkretniji s ponudom. Jedan od važnijih igrača prošle sezone je bio
Khama Billiat, ali on je u ugovoru imao klauzulu da mu se nakon 25 bundesligaških nastupa udvostručava plaća što bi mu donijelo gotovo €3m godišnje, a to bi bilo previše s obzirom na njegovu kvalitetu. Pokušao sam mu dati novi ugovor gdje bih uklonio klauzulu, ali tu je tražio još više novaca. Razlaz je bio jedina opcija. S obzirom na dolazne transfere
Ramiro Carrera i
Nicolás Castillo su postali višak, a
Jhonny Mina je nezadovoljan statusom prodan u Paris SG. U ugovor je ugrađena buy-back opcija i 50% od sljedećeg transfera.
Debi u službenim utakmicama na klupi Bayerna imao je Zinedine Zidane te sam krenuo opreznije (defenzivnije) u utakmicu što mi se obilo o glavu budući da je Bayern poveo. Kasnije smo krenuli više napadati i izjednačili smo, ali bilo je kasno i došli smo do jedanaesteraca (ne igraju se produžetci). Tu je Bayern bio uspješniji nakon što smo realizirali samo jedan od pet jedanaesteraca.
U Bundesligi nam za sada ide odlično. Nakon 17 utakmica zauzimamo prvo mjesto s 13 pobjeda i 4 neodlučena rezultata (Gladbach, Dortmund, Hannover, Bayern). Imamo i prvog strijelca lige, Ramon Arce je zabio 15 golova u 14 nastupa, ali kako sam već gore rekao, on se ozlijedio te će propustiti veći dio drugog dijela sezone. Ako ću tražiti neku zamjerku onda je to definitivno broj primljenih pogodaka. Protivnici su nam zabili 14 puta, što je manje nego prošlih sezona, ali opet bih volio da to još smanjimo u sljedećim sezonama.
U kupu ove sezone veliko razočaranje. Obje utakmice smo odigrali s rezervnim ekipama. To je protiv
Koblenza izgledalo dobro i uspjeli smo ih pobijediti drugu godinu zaredom, ali u drugom kolu protiv 1860 Münchena je bilo puno lošije. Tome je dodatno kumovao i izravan crveni karton Fahima u 35. minuti tako da smo većinu utakmice igrali s igračem manje, poveli, ali na kraju izgubili
rezultatom 2:1.
Debitantska sezona Aachena u Ligi prvaka nije mogla početi bolje. Sretna priča mogla se naslutiti već pri samom
ždrijebu skupina gdje nismo izvukli niti jedan top klub. Roma i Porto su jaki klubovi, ali nisu dio same kreme svjetskog nogometa. Odmah na otvaranju natjecanja smo slavili 2:0 u Portu, u drugom kolu smo u 92. minuti izvukli bod protiv Rome kod kuće. Sljedeća dva kola su nam donijela 6 bodova protiv Dinama iz Bukurešta, zatim još jedna pobjeda protiv Porta za potvrdu prolaska, a na kraju remi u Rimu za potvrdu prvog mjesta u grupi. U
osmini finala smo izvukli Dinamo Zagreb.
Ovo je valjda prvi put da u dijelu "ostalo" nemam ništa posebno za reći pa ću onda samo napomenuti da je Marcel Lippert
debitirao za reprezentaciju Njemačke te tako postao prvi naš igrač u dresu "Elfa".