Postoji jedna priča koju ću vam vrlo rado pričati, i na koju čekam mesecima da prenesem nekome. To je priča o paklu koji su jedan čovek i zajedno sa njim jedna ekipa preživeli. Priča o ponovnom usponu jednog kluba i usponu jednog fudbalski nelogičnog čoveka.
Ona počinje u leto 2016. godine, ali da bi došli do tog vremena prvo vam moram pričati o onome što je prethodilo tome da Ćezare Imperatore, rođeni Sanmarinac, završi u Buenos Ajresu. Ovako, Ćezareov otac, Stefano, voleo je da misli da njihovo prezime Imperatore nosi taj naziv zato što su daleki naslednici upravo Cezara, ali on, i njegov otac Andrea, kao i deda Luka su znali da ono sledi od Lukinog dede. Lukin deda, čovek bez imena, samoprozvani Imperatore bio je prosjak na ulicama Servelja, taj čovek je bio ozbiljno lud, ali dobrog srca. Zbog toga je jednog dana odlučio da usvoji dečaka koji se našao pored njegove raspale kuće u koja se nekoliko godina nakon toga i srušila. Neki Italijani su navodno ostavili dete nešto mlađe od godinu dana tu jer nisu želeli da ga gaje. Prokleli su tada malog Nikolu njegovi roditelji, ali sve njegove naslednike nagradili prezimenom Imperatore.
Ćezare, međutim, nije znao odakle je njegovo prezime, znao je samo da mu je otac rekao da su potomci Gaja Julija Cezara, odakle je i usledilo prezime Imperatore, a i njemu ime. E sad, zašto Ćezare ovo nije znao? Sigurno bi mu deda rekao da ga otac laže, jer se on nije stideo svojih korena. Nije bilo šanse da Andrea prenese ovo znanje Ćezareu jer su 1987. kada je njemu bilo tek 7 godina otišli što dalje od San Marina i tog kako ga je Stefano zvao srama. Put ih je doveo do daleke Argentine, u Buenos Ajres. Tamo je među klincima iz njegove ulice upoznao najveću životnu ljubav, fudbal.
Nažalost, nikad nije bilo šanse da ga igra, šta god da je radio nije moglo, bio je previše loš za ovu igru i to je znao. Nije bilo treninga na ovom svetu koji bi njegovu katastrofalnu igru pretvorio u dobar fudbal. Na vreme je to shvatio i odlučio da se u potpunosti posveti jedinom mogućem pozivu, trenerskom. Godinama je radio, učio, proučavao, gledao svaki trening njegovog omiljenog tima, Argentinos Juniorsa, završavao škole što ga je konačno u 27. godini života dovelo do najlepšeg mogućeg spoja koji je mogao da zamisli. Biće trener dece do 12 godina u Argentinos Juniorsima. Polako se probijao, i dalje učio, skupljao licence i konačno dogurao do vođenja omladinskog tima.
Nakon 3 godine u omladinskom timu, dolazimo konačno do početka naše priče. 15. Jul 2016. godine, tek nekoliko dana nakon što je Gabriel Hajnce nasisao kurcem upravu. Malaspina je predstavio igračima i celoj Argentini, možda i najvažnijeg čoveka u klubu posle Diega Armanda Maradone, Ćezarea Imperatorea.
Paklene godine
Sećam se dobro prve sezone Imperatorea na klupi Argentinos Juniorsa. Sećam se odlično da ga je cela fudbalska javnost pljuvala zbog toga što je odlučio da se pojača igračima iz omladinskog tima umesto dovođenja novih, jer navodono nisu bili dovoljno kvalitetni, a sećam se i kako je odgovrio kritičarima.
Uvek nasmejani Ćezare je uradio nešto potpuno nelogično. Zasnovao je igru te sezone na osamnaestogodišnem desnom beku (ving beku), Kevinu Mekalisteru, klincu kojeg je do skoro upravo on vodio u u20 ekipi. Onda je spakovao svog najboljeg špica Lensija na klupu i šansu dao mlađanom Tomasu Amiliviji koji se i nije toliko dobro pokazao, ali je pružio dovoljno dobre partije te godine, makar u očima Imperatorea.
Kada je Nikolas Freire olučio da izda ekipu i na polusezoni ode u Olimpijakos, Ćezare nije čekao, već je brže bolje dao treneru rezervi na raspolaganje Freira, a šansu dao dvojici klinaca, opet njegovih mališana, Žulianu Fereiri i Nehuanu Perezu koji su se ustalili u štoperskom triu sa ponajboljim igračem ekipe, Migelom Angelom Torenom koji je svoj nedostatak visine nadoknadio nenormalnom borbenošću i brzinom. Sjajno su igrali ti momci u odbrani, a i ispred njih Mekalister i Giljermo Benitez, te godine najbolje ocenjeni igrač lige.
Već nakon prvih šest meseci se videlo da Argentinosi grabe ka primeri i ovaj put, ali je onda Ćezare povukao par nelogičnih poteza. Prodao je nekoliko igrača prve postave i umesto da dovede zamene za njih, opet je tražio pojačanja u rezervnom timu i omladincima, a od uprave zatražio da te pare ulože u poboljšanje uslova za razvoj mladih igrača. Tako je svoje mesto u timu pronašao i Matias Garsija koji je bio jedan od glavnih igrača u tom drugom delu sezone.
11. Mart 2017. godine možda je i jedan od bitnijih dana Imperatorea na klupi ovog kluba, tada je pala odluka, debitovaće dva klinca koji će mu igrati u prvoj postavi skoro do kraja sezone, a jedan od njih će oboriti rekord Imperatoreovog najvećeg fudbalskog idola, Diega Armanda Maradone.
Tog dana debitovali su Fernando Vargas i Flavio Buendia i ispisali istoriju. Obojica su bili mlađi od Maradone kada je odigrao svoju prvu utakmicu za Argentinos Juniorse. Ej, pa ovaj čovek je izveo dva igrača od 15 godina na teren i dva od 16 i vezao pobedu za pobedom, smejući se u lice celoj Argentini. Šta je to što je ovaj Sanmarinac imao u sebi da sa igračima koji još prvi put brkove obrijali pleše po Argentinskoj Nacional B ligi to niko ne zna, ali se pokazalo da je ukazivanje šansi ovim momcima bilo bitno ne samo za Juniorse, već i za ceo argentinski fudbal.
Tako je ova ekipa, sa prosekom godina 19 u prvoj postavi igrala možda čak i bolji fudbal nego ona iz prvog dela sezone. Ovi rezultati bili su dovoljni da u svojoj prvoj sezoni čudak iz Servelja uzeo titulu u argentinskoj drugoj ligi.
Najbolja odbrana lige i drugi najbolji napad su doveli do toga da imaju čak 26 utakmica bez primljenog gola te godine u ligi. Neverovatan uspeh sa ekipom koja nije imala kvalitet ni za 10. mesto, ako ćemo iskreno. Za sve to je verovatno bila zaslužena ona njegova naizgled luda 3-5-2 suza formacija.
Sve u svemu, bila je to jako lepa prva godina Imperatorea na klupi njegovog kluba, a šta je tek usledilo... Eh, to je ću vam ispričati neki drugi dan.
Uvek nasmejani Ćezare je uradio nešto potpuno nelogično. Zasnovao je igru te sezone na osamnaestogodišnem desnom beku (ving beku), Kevinu Mekalisteru, klincu kojeg je do skoro upravo on vodio u u20 ekipi. Onda je spakovao svog najboljeg špica Lensija na klupu i šansu dao mlađanom Tomasu Amiliviji koji se i nije toliko dobro pokazao, ali je pružio dovoljno dobre partije te godine, makar u očima Imperatorea.
Kada je Nikolas Freire olučio da izda ekipu i na polusezoni ode u Olimpijakos, Ćezare nije čekao, već je brže bolje dao treneru rezervi na raspolaganje Freira, a šansu dao dvojici klinaca, opet njegovih mališana, Žulianu Fereiri i Nehuanu Perezu koji su se ustalili u štoperskom triu sa ponajboljim igračem ekipe, Migelom Angelom Torenom koji je svoj nedostatak visine nadoknadio nenormalnom borbenošću i brzinom. Sjajno su igrali ti momci u odbrani, a i ispred njih Mekalister i Giljermo Benitez, te godine najbolje ocenjeni igrač lige.
Već nakon prvih šest meseci se videlo da Argentinosi grabe ka primeri i ovaj put, ali je onda Ćezare povukao par nelogičnih poteza. Prodao je nekoliko igrača prve postave i umesto da dovede zamene za njih, opet je tražio pojačanja u rezervnom timu i omladincima, a od uprave zatražio da te pare ulože u poboljšanje uslova za razvoj mladih igrača. Tako je svoje mesto u timu pronašao i Matias Garsija koji je bio jedan od glavnih igrača u tom drugom delu sezone.
11. Mart 2017. godine možda je i jedan od bitnijih dana Imperatorea na klupi ovog kluba, tada je pala odluka, debitovaće dva klinca koji će mu igrati u prvoj postavi skoro do kraja sezone, a jedan od njih će oboriti rekord Imperatoreovog najvećeg fudbalskog idola, Diega Armanda Maradone.
Tog dana debitovali su Fernando Vargas i Flavio Buendia i ispisali istoriju. Obojica su bili mlađi od Maradone kada je odigrao svoju prvu utakmicu za Argentinos Juniorse. Ej, pa ovaj čovek je izveo dva igrača od 15 godina na teren i dva od 16 i vezao pobedu za pobedom, smejući se u lice celoj Argentini. Šta je to što je ovaj Sanmarinac imao u sebi da sa igračima koji još prvi put brkove obrijali pleše po Argentinskoj Nacional B ligi to niko ne zna, ali se pokazalo da je ukazivanje šansi ovim momcima bilo bitno ne samo za Juniorse, već i za ceo argentinski fudbal.
Tako je ova ekipa, sa prosekom godina 19 u prvoj postavi igrala možda čak i bolji fudbal nego ona iz prvog dela sezone. Ovi rezultati bili su dovoljni da u svojoj prvoj sezoni čudak iz Servelja uzeo titulu u argentinskoj drugoj ligi.
Najbolja odbrana lige i drugi najbolji napad su doveli do toga da imaju čak 26 utakmica bez primljenog gola te godine u ligi. Neverovatan uspeh sa ekipom koja nije imala kvalitet ni za 10. mesto, ako ćemo iskreno. Za sve to je verovatno bila zaslužena ona njegova naizgled luda 3-5-2 suza formacija.
Sve u svemu, bila je to jako lepa prva godina Imperatorea na klupi njegovog kluba, a šta je tek usledilo... Eh, to je ću vam ispričati neki drugi dan.
Emperador en Argentina!
Sećam se tog dana, sećam se odlično, Lusiano Kabral se vratio sa pozajmice iz Atletiko Paranesea, i svi smo to dočekali kao blagoslov. Svi osim Ćezarea. Kako opravdati javnosti što šesnaestogodišnji Vargas igra ispred možda i najboljeg igrača ekipe. Nije mogao, Vargas je sezonu morao početi na klupi. Srećom po Imperatorea, Kabral je brzo počeo da kuka kako želi da ide, a čudak iz Servelja je to dočekao sa osmehom. Znao je odmah da Vargas ulazi u prvi plan, a još će klub zaraditi, što znači još jača škola fudbala. Živeo je svoj san tog trenutka Ćezare Imperatore.
Dva i po miliona eura, toliko je koštao taj transfer. Za 2.5m je Internacional dobio sjajnog igrača, navijači bes, a Ćezare pravu sreću. Uff, sad, kad bih rekao da je Fernardo Vargas bio loš te godine, lagao bih. Šta je radio taj duo koji je oborio rekord Dijegu, to je neverovatno,Flavio Buendia i Vargas su polako počinjali da izrastaju u lidere ove ekipe.
Sve ovo što vam ja pričam deluje mi nekako nebitno, ajde da mi ipak to malo drugačije pričamo. Prvi deo sezone u Primeri je bio sjajan, Argentinosi si igrali prepoznatljiv fudbal iz prošle sezone, uspeli su čak i davežu 10 mečeva bez poraza, što ih je dovelo na drugo mesto na tabeli, a onda je usledila pauza. Šta se nakon toga desilo ovim momcima to i dan danas niko ne može da shvati. 3 boda u šest mečeva . Iz borbe za titulu prešlo se u borbu za kopa Sudamerikanu, i delovalo je da će tonuti još niže, a onda...
Stanite, stanite, ne mogu vam još ispričati šta se potom desilo. Moram malo pričati o tim momcima. Nije bilo čoveka koji se izdvajao tu, nije bilo sve do povratka Fransiska Sole sa pozajmice iz San Martina. Čovek je u jednom meču prešao sa prosečnog igrača Nacionala u odličnog igrača Primere, i tu se držao. Kako ga je loše koristio tada San Martin, verujem da se kaju i dan danas. Zajedno sa njim je na sredini terena igrao i Ezekvel Ham, momak se pretvorio u jednu od centralnih figura. Niko nije primetio da je na terenu, a on je pružao pakao protivnicima.
Ispred ovih momaka, i ispred Vargasa, zajedno sa Buendiom igrao je Tomas Amilivia, najbolji strelac ove ekipe. Ovaj dečko je u to vreme nenormalno napredovao.
Postojao je neki sklad u odbrani, postojalo je nešto što je vodilo ovu ekipu ka napretku, verovatno je to bilo zasnovano na traci vezanoj za ruku Migela Angela Torena. Videlo se da ga Imperator voli, bio je daleko najstariji igrač ekipe, a Ćezare nije voleo takve, a opet, eto Migela koji grabi na svaku loptu, kao da mu je prvi put na terenu i želi da se dokaže. Zbog njega su verovatno i ona dvojica pored njega napredovala. Žulian Fereira je bio Ćezareov mali. Član te omladinske ekipe koja ga je dovela na klupu prvog tima. Tad se već moglo naslutiti šta će oni biti, da postoji šansa da čak i za reprezentaciju igraju. On i Nehuen Perez su izrastali u ozbiljne igrače tih godina.
A šta tek reći o ona dva sina na bekovima? Giljermo Benitez i Kevin MekAlister, dva čuda iz Buenos Ajresa, dve zvezde koje su najviše sijale tih godina.
Ah, a jesam li vam ikad spomenuo najvažnijeg tipa u toj ekipi? Jesam li vam ikada spomenuo čoveka koji je branio moguće i nemoguće? Čoveka koji je bio jedini igrač koji nije ponikao u Juniorsima a da je bio voljen od strane navijača, znate li vi za Federika Lanziljota, najvećeg cara u ekipi Argentinos Juniorsa?
... A onda ples! Pobeda, za pobedom, za pobedom... Niz od 7 uzastopnih pobeda u tom trenutku doveo je Juniorse na mesto gde su uvek trebali da budu u top 3 argentinskog fudbala.
Jedno kolo do kraja, Argentinosima titulu donosi samo jedan mogući ishod, pobeda nad Rasingom u poslednjem kolu, poraz Rivera od Taljeresa u gostima i da Boka ne pobedi Olimpo koji je već ispao iz lige, nemoguće, zar ne?
Argentinosi su bili sigurni protiv Rasinga, lagano su rešili, i titula više nije zavisila od njih.
Boka je svoje šanse promašila, verujem da će večno kleti ovog prokletnika, Marka Rubena što je promašio ovaj penal.
A River? Oni su u svojim rukama imali titulu u 88. minutu. Delirijum, i posle toga ponor.
Argentinos Juniorsi su novi šampioni Argentine!
Odzvanjala je cela Argentina 3 meseca, ma ceo svet je brujao o čudotvorcu iz Servelja. Kako je moguće da ekipa sa prosekom 20 godina uzme titulu u Argentini? Kako je moguće da čovek iz San Marina bude najbolji trener Južne Amerike te godine? Kako je moguće da ekipa koja nije dominantna niti bilo čime odskače od ostalih bude na kraju ipak najbolja?
Ne znam verujte mi, to je pravo pitanje za Imperatorea, a ne za mene.
Dva i po miliona eura, toliko je koštao taj transfer. Za 2.5m je Internacional dobio sjajnog igrača, navijači bes, a Ćezare pravu sreću. Uff, sad, kad bih rekao da je Fernardo Vargas bio loš te godine, lagao bih. Šta je radio taj duo koji je oborio rekord Dijegu, to je neverovatno,Flavio Buendia i Vargas su polako počinjali da izrastaju u lidere ove ekipe.
Sve ovo što vam ja pričam deluje mi nekako nebitno, ajde da mi ipak to malo drugačije pričamo. Prvi deo sezone u Primeri je bio sjajan, Argentinosi si igrali prepoznatljiv fudbal iz prošle sezone, uspeli su čak i davežu 10 mečeva bez poraza, što ih je dovelo na drugo mesto na tabeli, a onda je usledila pauza. Šta se nakon toga desilo ovim momcima to i dan danas niko ne može da shvati. 3 boda u šest mečeva . Iz borbe za titulu prešlo se u borbu za kopa Sudamerikanu, i delovalo je da će tonuti još niže, a onda...
Stanite, stanite, ne mogu vam još ispričati šta se potom desilo. Moram malo pričati o tim momcima. Nije bilo čoveka koji se izdvajao tu, nije bilo sve do povratka Fransiska Sole sa pozajmice iz San Martina. Čovek je u jednom meču prešao sa prosečnog igrača Nacionala u odličnog igrača Primere, i tu se držao. Kako ga je loše koristio tada San Martin, verujem da se kaju i dan danas. Zajedno sa njim je na sredini terena igrao i Ezekvel Ham, momak se pretvorio u jednu od centralnih figura. Niko nije primetio da je na terenu, a on je pružao pakao protivnicima.
Ispred ovih momaka, i ispred Vargasa, zajedno sa Buendiom igrao je Tomas Amilivia, najbolji strelac ove ekipe. Ovaj dečko je u to vreme nenormalno napredovao.
Postojao je neki sklad u odbrani, postojalo je nešto što je vodilo ovu ekipu ka napretku, verovatno je to bilo zasnovano na traci vezanoj za ruku Migela Angela Torena. Videlo se da ga Imperator voli, bio je daleko najstariji igrač ekipe, a Ćezare nije voleo takve, a opet, eto Migela koji grabi na svaku loptu, kao da mu je prvi put na terenu i želi da se dokaže. Zbog njega su verovatno i ona dvojica pored njega napredovala. Žulian Fereira je bio Ćezareov mali. Član te omladinske ekipe koja ga je dovela na klupu prvog tima. Tad se već moglo naslutiti šta će oni biti, da postoji šansa da čak i za reprezentaciju igraju. On i Nehuen Perez su izrastali u ozbiljne igrače tih godina.
A šta tek reći o ona dva sina na bekovima? Giljermo Benitez i Kevin MekAlister, dva čuda iz Buenos Ajresa, dve zvezde koje su najviše sijale tih godina.
Ah, a jesam li vam ikad spomenuo najvažnijeg tipa u toj ekipi? Jesam li vam ikada spomenuo čoveka koji je branio moguće i nemoguće? Čoveka koji je bio jedini igrač koji nije ponikao u Juniorsima a da je bio voljen od strane navijača, znate li vi za Federika Lanziljota, najvećeg cara u ekipi Argentinos Juniorsa?
... A onda ples! Pobeda, za pobedom, za pobedom... Niz od 7 uzastopnih pobeda u tom trenutku doveo je Juniorse na mesto gde su uvek trebali da budu u top 3 argentinskog fudbala.
Jedno kolo do kraja, Argentinosima titulu donosi samo jedan mogući ishod, pobeda nad Rasingom u poslednjem kolu, poraz Rivera od Taljeresa u gostima i da Boka ne pobedi Olimpo koji je već ispao iz lige, nemoguće, zar ne?
Argentinosi su bili sigurni protiv Rasinga, lagano su rešili, i titula više nije zavisila od njih.
Boka je svoje šanse promašila, verujem da će večno kleti ovog prokletnika, Marka Rubena što je promašio ovaj penal.
A River? Oni su u svojim rukama imali titulu u 88. minutu. Delirijum, i posle toga ponor.
Argentinos Juniorsi su novi šampioni Argentine!
Odzvanjala je cela Argentina 3 meseca, ma ceo svet je brujao o čudotvorcu iz Servelja. Kako je moguće da ekipa sa prosekom 20 godina uzme titulu u Argentini? Kako je moguće da čovek iz San Marina bude najbolji trener Južne Amerike te godine? Kako je moguće da ekipa koja nije dominantna niti bilo čime odskače od ostalih bude na kraju ipak najbolja?
Ne znam verujte mi, to je pravo pitanje za Imperatorea, a ne za mene.
- Berserk
- Manager
- Поруке: 1289
- Придружен: 25 Дец 2011, 22:04
- Место: Petrovgrad
- Has thanked: 2 times
- Been thanked: 1 time
- Status: Није на вези
Da li je sličajno ili namerno ubačena pesma u ovom delu .
" Žulian Fereira je bio Ćezareov mali." .
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=XtxRIX0jrAs[/youtube]
Tj.da li je ili je
" Žulian Fereira je bio Ćezareov mali." .
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=XtxRIX0jrAs[/youtube]
Tj.da li je ili je
Sir Alex Ferguson, A Knighted Champion
So Many Years the boss and we adore him
Simply The Best, United through and through
Forever we will be his Red Army
So Many Years the boss and we adore him
Simply The Best, United through and through
Forever we will be his Red Army
Tri godine su prošle, tri strašne godine od kako je počeo Ćezareov uspon, a sa njim i uspon Argentinos Juniorsa na vrh Primere. Opet je i ta sezona počela besom navijača. Prodao je Imperatore Brajana Romera i Matija Garsiju i navijači su mu se najebali mile majke. Očekivali su pad u donji deo tabele, ali Ćezare, bivajući čudak kakav jeste, umesto da podlegne pritisku, opet je izvukao neke debile iz omladinaca i šou je još jednom mogao da počne. Ta sezona 2018/2019 započeta je sjajno, prvo je stavljen trofej Superkupa Argentine u vitrine kluba, a onda je usledilo 10 mečeva bez poraza. Da bi usledio jedan poraz, i nakon toga još 2 pobede.
Na polusezoni pakao. Svi veliki evropski klubovi želeli su štoperski par koji je harao Argentinom. Huliana Fereiru su uglavnom hteli Portugalci. Nudli su Benfika, Sporting i Porto po nekih 7-8 miliona te godine, ali im je Ćezare tražio 30 i nije pristajao ni da priča za manje. A Nehuen Perez? Njega su hteli svi. Barselona, Real Madrid, Atletiko, Sevilja, Bajern, PSŽ i tako dalje. 12.5 miliona je u jednom trenutku bilo na stolu, a Imperatore? On je tražio 40. Ako nije dovodio nikog, makar nije ni prodavao omiljene igrače. Bio je cenjen kod navijača zbog toga.
Usledio je drugi deo sezone i Juniorsi su nastavili istim ritmom, bez poraza iz meča u meč. Sezona je tekla, a sve je manje bilo šansi da izgube opet, a pošto je ista te godine imala 26 mečeva, nije bilo mnogo prilika ni u startu. Sve je izvezsnije i izvesnije bilo. Titula ostaje na Dijego Armando Maradoni.
Te godine je ekipa prvi put još od 2010. igrala Kopa Libertadores. Laka grupa ih je dovela do svih 6 pobeda, a najdraža je bila ona u gostima Gremiju.
Ljudi moji kad bi znali kakva je promena nastala u napadu u toj sezoni, kako su špicevi prešli sa kombinovanih jedna 20 golova u sezoni na 50, ne bi verovali. Tomas Amilivia je konačno počeo da potvrđuje ono što je Imperatore pričao od samog starta. Ovaj momak biće jedan od lidera ove ekipe! Šta tek reći za Flavia Buendiu? Pa teško da se nešto može reći. Prerastao je iz prosečnog igrača Nacionale u jednog od najboljih igrača Primere. A opet možemo zahvaliti samo Ćezareu za to što se desilo. Možda sada deluje slučajno kada vam pričam, ali Flavio je sa razlogom nosio dres sa brojem 42. To je broj koji je Ćezare nosio kao mali, i namerno ga je nametnuo Buendiji tada, jer je predstavljao sve što on nikada nije mogao ostvariti kao igrač. Upravo to je uvek želeo biti. Najbolji strelac Primere igrajući za klub gde mu je idol ponikao, gde je tada veliki Diego plesao.
Flaviom omiljeni saigrač, Federiko Vargas je opet igrao prosečnu sezonu, ali kako je ona tekla, tako je on rastao i rastao. Već se moglo videti tada, ova dva momka su budućnost argentinskog fudbala.
Te godine se ukazala velika čast Argentinos Juniorsima, Kevin Mekalister ih je predstavljao na Kopa Americi, iako se to više očekivalo od Huliana Fereire.
Malo sam umoran danas, ovo će biti sve što ću vam reći za tu godinu, ali ne brinite se, sledeća tek postaje zanimljiva. Urađene su neke stvari koje su pretvorile Imperatorea u legendu ne samo argentinskog i sanmarinskog fubala, već i svetskog.
Na polusezoni pakao. Svi veliki evropski klubovi želeli su štoperski par koji je harao Argentinom. Huliana Fereiru su uglavnom hteli Portugalci. Nudli su Benfika, Sporting i Porto po nekih 7-8 miliona te godine, ali im je Ćezare tražio 30 i nije pristajao ni da priča za manje. A Nehuen Perez? Njega su hteli svi. Barselona, Real Madrid, Atletiko, Sevilja, Bajern, PSŽ i tako dalje. 12.5 miliona je u jednom trenutku bilo na stolu, a Imperatore? On je tražio 40. Ako nije dovodio nikog, makar nije ni prodavao omiljene igrače. Bio je cenjen kod navijača zbog toga.
Usledio je drugi deo sezone i Juniorsi su nastavili istim ritmom, bez poraza iz meča u meč. Sezona je tekla, a sve je manje bilo šansi da izgube opet, a pošto je ista te godine imala 26 mečeva, nije bilo mnogo prilika ni u startu. Sve je izvezsnije i izvesnije bilo. Titula ostaje na Dijego Armando Maradoni.
Te godine je ekipa prvi put još od 2010. igrala Kopa Libertadores. Laka grupa ih je dovela do svih 6 pobeda, a najdraža je bila ona u gostima Gremiju.
Ljudi moji kad bi znali kakva je promena nastala u napadu u toj sezoni, kako su špicevi prešli sa kombinovanih jedna 20 golova u sezoni na 50, ne bi verovali. Tomas Amilivia je konačno počeo da potvrđuje ono što je Imperatore pričao od samog starta. Ovaj momak biće jedan od lidera ove ekipe! Šta tek reći za Flavia Buendiu? Pa teško da se nešto može reći. Prerastao je iz prosečnog igrača Nacionale u jednog od najboljih igrača Primere. A opet možemo zahvaliti samo Ćezareu za to što se desilo. Možda sada deluje slučajno kada vam pričam, ali Flavio je sa razlogom nosio dres sa brojem 42. To je broj koji je Ćezare nosio kao mali, i namerno ga je nametnuo Buendiji tada, jer je predstavljao sve što on nikada nije mogao ostvariti kao igrač. Upravo to je uvek želeo biti. Najbolji strelac Primere igrajući za klub gde mu je idol ponikao, gde je tada veliki Diego plesao.
Flaviom omiljeni saigrač, Federiko Vargas je opet igrao prosečnu sezonu, ali kako je ona tekla, tako je on rastao i rastao. Već se moglo videti tada, ova dva momka su budućnost argentinskog fudbala.
Te godine se ukazala velika čast Argentinos Juniorsima, Kevin Mekalister ih je predstavljao na Kopa Americi, iako se to više očekivalo od Huliana Fereire.
Malo sam umoran danas, ovo će biti sve što ću vam reći za tu godinu, ali ne brinite se, sledeća tek postaje zanimljiva. Urađene su neke stvari koje su pretvorile Imperatorea u legendu ne samo argentinskog i sanmarinskog fubala, već i svetskog.
Ovo je kraj ovog sejva. SI je retardiran, napravili su da vicešampion CL ide na klupsko svetsko, a ja sam uzeo kopa libertadores Tako da mogu da mi se nasisisaju kurca baš.
Последње учитавање од луди дана 12 Мар 2017, 20:12, учитано 1 пут укупно.
- mrek
- SFM Hall Of Fame
- Поруке: 2668
- Придружен: 13 Дец 2010, 20:32
- Место: Beograd, Srbija
- Контакт:
- Status: Није на вези
Ludi, daj neki SS.
Joga Bonito - Nije za svakoga
vule82 пише:Upisah se u istoriju i postah besmrtan!
- Cvija
- Assistant Manager
- Поруке: 767
- Придружен: 19 Феб 2011, 13:16
- Место: Beograd
- Status: Није на вези
FOOTBALL MANAGER 2017 - UPDATE 17.3.1
======================================
- Fixed 2 very rare crashes on continue
- Fixed slowdown during processing for certain processors
- Fixed incorrect South American entrant to Club World Championship
- Fixed incorrect teams competing in Rio de Janeiro State Championship play-off final
- Fixed rare cases of players going on holiday too early
Valjda su to popravili...
======================================
- Fixed 2 very rare crashes on continue
- Fixed slowdown during processing for certain processors
- Fixed incorrect South American entrant to Club World Championship
- Fixed incorrect teams competing in Rio de Janeiro State Championship play-off final
- Fixed rare cases of players going on holiday too early
Valjda su to popravili...