Tokom svoje karijere stekao sam zaista dosta toga. Dobro, nisam baš ostvario karijeru nastupajući za nekog velikana, ali poprilično sam zaradio igrajući za nekolicinu klubova. Već sa 16 godina debitovao sam za prvi tim Vojvodine i uistinu iako ih nikada nisam voleo jer je opšte poznato kako ja imam samo jednu ljubav, sa tek napunjenih 18 godina prelazim u Celtu gde sam se zadržao tek jednu sezonu pre prelaska na ostrvo.
U Vojvodini sam odigrao odlično počevši od svog debija i bio sam najbolji igrač u ligi. Ono što je netipično za nekoga ko nije Englez, a još i veliki navijač kluba koji nije definitivno United, City, Arsenal ili neki četvrti je prava senzacija.
Moja velika ljubav je Blackburn...
Vojvodinu sam jako poštovao kao i dva najveća srpska kluba Partizan i Crvenu zvezdu na čije sam utakmice umeo ponekada da odlazim, ali moja ljubav prema Blackburnu nije nikakva nerealna stvar, moja ljubav prema Blackburnu je zaista izuzetno realna. Negde dok sam bio baš mali oni su uzeli tu čuvenu titulu Premijer lige, a moji ukućani kao veliki fanovi fudbala su dosta često pričali o tome. Meni je to nekako ostalo u sećanju i kako su godine prolazile tako je i moja ljubav prema Blackburnu bila čvrsto utemeljena.
Ali da se vratim na moju karijeru... otišao sam u Celtu i igrao neki period za njih sa manje ili više uspeha, ali sam odrađivao posao što bi se reklo. Za tih godinu dana zaradio sam poprilično iako Celta nije poput nekih većih klubova bila u tim godinama kada je platežna moć u pitanju. Usledio je transfer u Millwall gde sam dobio još jači ugovor, ali već posle nekoliko meseci sam prosleđen na pozajmicu u Crewe. Tamo sam kao nešto odigrao. Mnogi kažu da sam imao strašan talenat ali šteta što ga do kraja nikada nisam iskoristio. Fudbal me jednostavno nije zanimao,
bar ne iz ugla fudbalera.
Počela je i naredna sezona, a ja sa tek 22 napunjene sam odlučio da batalim fudbal jer to nije za mene. Pohađao sam po ubrzanom kursu neku trenersku jer sam želeo da se posvetim tom pozivu. Fudbal je moja velika ljubav, ali kao fudbaler se nisam pronašao. U međuvremenu sam kupio kuću u Blackburnu te otvorio kafić, pekaru i frizerski salon kako bi se novac stalno prihodovao.
Završio sam trenersku školu. Imao sam nekoliko opcija na raspolaganju ali sve se to bazire na radu sa mlađim igračima. Ja bi želeo odmah u vatru, voleo bih da mi neko ukaže priliku da pokažem svoje znanje i svoje ideje da prenesem iz glave na zeleni tepih. Uvek sam bio veliki fan Premijer lige kao i kompletnog fudbala u Engleskoj. Onog klasičnog, ne ove moderne pizdarije 3-5-2 i ostala sranja. To je gubljenje vremena po meni. 4-4-2, disciplinovano, slati lopte u kazneni prostor što češće sa krila, da se igra napadački, do zadnje kapi znoja, da se ide ravno u meso protivnika, e to je moja filozofija!
"
Ovim kadrovima se odjavljujemo sa stadiona Partizana. Još jedan poraz Srbije, a ovaj put je Portugal bio uspešniji koji je ostvario trijumf golovima Nanija i Moutinha. Jedini gol za Srbiju dao je Zoran Tošić. Jedina uteha reprezentacije u ovim kvalifikacijama jeste pobeda protiv Albanije na gostovanju. Sve drugo je za zaborav. Srbija se sada okreće pripremama za Mundijal u Rusiji..."
I ova Srbija je jako loša za moj ukus. Ne razlikuje se puno situacija od one u mom Blackburnu. Kriminalno se radi u FSS i čitam nešto da bi moj stari poznanik Slaviša Kokeza mogao preuzeti čelo FSS. Karadžić je čovek koji je dosta uradio za srpski fudbal kao što su reflektori na stadionima Super lige i Prvenstvo Evrope do 19 godina, odnosno Sveta do 20 gde je Srbija pokazala da poseduje odlične mlade igrače, ali vreme mu je da ide. Imam utisak da će trajati na čelu FSS kao
Mala nevesta. Nikada nisam razumeo te čelnike klubova, saveza i drugih organizacija. Ako vidiš da nisi sposoban pa povuci se, daj drugima priliku... ako Kokeza isto ne pokaže rezultate, a pod uslovom da dođe na čelo saveza, i on treba da ide. Ipak najviše me obradovala vest da je moj stari prijatelj, Slovenac Čeferin novi predsednik UEFA. Verujem da će to doprineti boljitku fudbala u regionu.
Srbija ima veliki broj dobrih igrača i u to nema sumnje. Samo je potreban neko ko može da ih prodrma. Recimo ja bih voleo jako da na klupi vidim "Belog vrača", naš čovek, selektor Ugande ili recimo Ivica Jovanović. Ima tu još dobrih imena kao što su Jokanović, Drulović koji je definitivno trebao dobiti više šansi za dokazivanje, a istog sam mišljenja kada je u pitanju Miroslav Đukić. Neki stranac ako dolazi onda neka to bude neko proveren, a ne kvazi stručnjaci poput Advocaata kada mi imamo daleko više boljih trenera nego što je pomenuta persona.
Ne tako davno, cela nacija je bila ponosna, disala kao jedan...
****************************************************